Siječanj 1953: U Institutu "Nikola Tesla"
u Beogradu, jedna, za javnost anonimna grupica ljudi, na čelu sa
ing. dr. Obradovićem, konstruirala je prvu elektronsku mašinu za
računanje u Jugoslaviji i treću u Evropi.
U jednoj prostoriji
Instituta, uz čitavu stijenu zida, u dužini oko pet metara, stoji
ovaj gigantski metalni filozof, koji ne kapitulira ni pred
najsloženijim matematskim operacijama, pouzdavajući se u svoj
elektronski mozak. Njegov mozak sačinjavaju 200 elektronskih cijevi...
... a njegovu krv hiljade isprepletenih žica, koje dolaze do kiklopskog
oka - oscilografa.
To oko izražava njegova osjećanja i misli.
Ravne, kontrastne crno-bijele plohe ovog elektronskog mozga djeluju
prijatno, zadovoljavajući estetski ukus suvremena čovjeka.
Na tim
plohama bezbroj "šaltera", pomoću kojih se postavljaju
razni matematski problemi, kojima se stimulira i hrani mozak ovog
vječno šutljivog i zamišljenog stroja.
Ovaj elektronski stroj bit
će, a i već jest, od ogromne važnosti za naš privredni i
industrijski razvoj, a naročito za razvoj elektroprivrede, čemu je
naročito adaptiran. Da vidimo jednu primjenu ovog stroja za
računanje.
Umjesto godine - desetine sekundi
Naši su djedovi električnu struju
jedva poznavali. Struja se sporo uvlačila u domove, noseći
renesansu jednog vremena. Ta se struja isprva zadovoljavala skromnim
ciljevima, ona je uglavnom služila za razbijanje tame, za rasvjetu.
Kasnije su joj ljudi dali
druge zadatke. Napon u mrežama je 220 volti. Ali, upozorit će nas
svaki srednjoškolac, ako mi električnu mrežu previše opteretimo,
napon će pasti.
Prije 30-40 godina, jedan je čovjek u električnoj
centrali stalno obilazio i posmatrao napone, podešavajući ih. U
dječjem domu elektriciteta, ljudi su se pouzdavali u svoje noge i
oči. Ubrzo, to više nije bilo dovoljno.
Kad su se pojavile sijalice
suvremenog principa, vrlo osvjetljive na napon, koji smije varirati
samo plus 5 odnosno minus 5 od 100, kad je struja, osvojivši domove,
prodrla u industriju, naš čovjek, koji je obilazio napone, dao je
ostavku na svoj nezahvalni položaj.
Njegova je ostavka uvažena i na
njegovo je mjesto došla sprava, koja sama mjeri napone i to
danonoćno. Tako su stvorene sprave za automatsko podešavanje
stalnog napona.
No nezadrživi elektricitet svuda je demonstrirao
svoju snagu i ostale prednosti. Kad je struja počela osvajati
svijet, sumnjivci su joj podmetali noge; kasnije su joj svi pružali
nezasitne ruke. Električne su centrale izgubile svoju autonomiju,
povezavši se između sebe. Struja je ubrzo prešla i nacionalne
granice.
Kod paralelnog rada niza elektrana pokazala se potreba
veoma točne regulacije frekvencije, broja titraja izmjenične
struje. Ali, potrošači struje su kapriciozni, a mreža je izložena
bezbrojnim napadima na njen status quo.
U mreži Vinodol - Zagreb -
Soča, ima više električnih centrala, koje prema zahtjevima
potrošača i svojim kapacitetima, daju određeni napon. Međutim, na
stanje u toj mreži, djeluju tisuće raznih faktora, od kojih svaki
izaziva novu, možda opasnu situaciju.
A vi zahtijevate svijetlo u
svojoj sobi.
Ako ustaljeno stanje u mreži dođe pod udar više
raznih neočekivanih faktora, treba pronaći matematsko obilježje
situacije. Ako stručnjaci u težnji za ekonomičnijim i bržim
rješenjima, žele da mijenjaju režim mreže, treba mijenjati razne
faktore, razne baze, koje treba postaviti u novu
ovisnost.
Svaka je promjena te situacije u znaku pitanja: bolje ili
gore? A to traži dugo računanje. Često mjesece i godine računanja,
a to samo za jedno rješenje. Međutim, postoje hiljade raznih
mogućnosti i rješenja! Dakle, matematsko izračunavanje promjena
oduzelo bi mnogo vremena.
Zato je konstruirana ova mašina. Sve te
fizikalne promjene mreže i njihovi matematski ekvivalenti ostvaruju
se na elektronskoj mašini običnim okretanjem dugmeta. Direktno, na
oscilografu, vidi se kako dotična promjena utiče na tok regulacije
mreže.
U svakoj sekundi, "mozak" deset puta ponavlja
rješenje i iscrtava ga na štitu katodne cijevi oscilografa, koji
sliči televizijskom aparatu. Kako se na televiziji vide slike, tako
se na oscilografu vide rješenja studije problema na bazi analogije.
U jednoj desetini sekunde dobije se rezultat, koji bi se inače,
običnim računanjem, tražio tjednima, mjesecima, pa možda i
godinama!
Ovaj je stroj građen za studije svih
problema regulacije, u svim granama tehnike, a naročito u oblasti
elektroprivrede. Razni tehnički problemi u našoj zemlji, umjesto
matematičkih labirinta, naći će rješenje u ovom elektronskom
diferencijalnom analizatoru.
Što da kažemo o ličnosti konstruktora
ovog analizatora? Dr. Obradović konstruktor ovog elektronskog
stroja, posvetio je čitav svoj naučni vijek problemima automatske
regulacije. Iako mu je tek 41 godina (1940. je doktorirao iz oblasti
automatske regulacije), on je stvorio visoku naučnu reputaciju u
svijetu.
U Parizu, 1950. godine, održao je referat o novoj metodi za
regulaciju učestalosti velikih električnih mreža, stekavši
priznanje stručnjaka. Tada je postao član Međunarodnog komiteta za
stabilitet, sastavljen od 12 stručnjaka.
On je jedini predstavnik
država koje nisu na visokom industrijskom niveau-u. Na Međunarodnoj
konferenciji za velike električne mreže u Parizu, 1952. godine, održao je
referat o toj vrsti mašina za rješavanje problema velikih
električnih mreža, izazvavši veliku pažnju.
Stotinu milijuna uštede
U Evropi ni jedna zemlja osim
Jugoslavije nema elektronsku mašinu ove vrste. Francuzi imaju
mehanički analizator. Amerikanci moraju za svoje mašine, sve
elemente dugo proračunavati na analogne električne veličine, to je
proces postavljanja, "štimanja" mašine daleko duži,
premda u sekundi dobivaju 60 slika.
Na našem se analizatoru, ovo
postavljanje vrši vrlo jednostavno i brzo, što ga razlikuje od svih
ostalih u svijetu.
Ali ima još jedna razlika. Izgradnju
ove komplicirane aparature nije pomogla nikakva fondacija zvučnog
imena i ogromnih sredstava. Za izradu ove elektronske računske
mašine, nisu trošena nikakva devizna sredstva, već je korišten
materijal nabavljen iz viškova naše industrije, materijal koji više
nije mogao naći primjenu u našoj industrijskoj proizvodnji.
Izgradnja ovog analizatora trajala je dvije godine, odnosno sa
pripremnim studijama i projektiranjem blizu četiri godine. Tehnička
pomoć UN dodijelila je jedan precizni katodni oscilograf s uređajem za
fotografiju rješenja.
Dr. Obradović je izradom ovih
samostalno konstruiranih i napravljenih aparatura uštedio državi
oko 100 milijuna dinara. Naši stručnjaci su sada u stanju da
naučnim metodama rješavaju mnoge aktuelne tehničke probleme, na
način, kako se to radi samo u tehnički najnaprednijim zemljama
svijeta.
Jedna stara, renomirana tvrtka svjetskog glasa, želi da
gradi ovakve strojeve po našem uzoru, te nastoji da dr. Obradović
održi iscrpne konsultacije s njihovim stručnjacima.
Historija je
možda ironična, a vremena, ljudi i navike se mijenjaju. Ta je ista
tvrtka svojevremeno snabdijevala našu zemlju čak i "šalterima".
Jugoslavija je jedna od onih zemalja,
koje se bore za brzinu, geslo našeg vremena. Jedna od onih zemalja,
koja je pobijedila u jednoj etapi te borbe od koje u mnogome ovisi
progres civilizacije.
A ovo je jedan dijelić borbe, koju
jugoslavenski stručnjaci vode, određujući nove naučne koordinate naše zemlje u svijetu.
Ova se zemlja zauvijek i bez zahvale odriče tutorstva, koje
nije željela.
Napisao: Branko Bucalo (Vijesnik u srijedu, 1953.)