Decembar 1978: Vatreno, sa mnogo strasti, prije nešto
više od godinu dana trojica prekaljenih sarajevskih rokera osnovala
je grupu sa nazivom "Vatreni poljubac". Vježbali su
izuzetno mnogo, tako da za nas, koji smo pratili razvojni put ovog
sastava, nije ni najmanje bilo iznenađenje uspjeh već prvog slngla.
Kompozicije "Doktor za rokenrol" i "Tvoje usne su
bile moj najdraži dar" postale su sastavni dio svih lista
najslušanijih melodija, tako da, ukoliko bi se pravila rang-lista
najvećih rok-iznenađenja godine koja je...
... za nama, "Vatreni
poljubac" bi zauzeo jedno od najviših mjesta.
Uz Pericu Stojanovića i Šefćeta
Hodžu, sastav čini Milić Vukašinović-Mića, koji osim što
svira solo-gitaru predstavlja i idejnog vođu, kompozitora i pisca
tekstova u "Vatrenom poljupcu". Ovih dana se pojavila
longplej ploča, te smo obavili ovaj razgovor.
• Jedno od stereotipnih pitanja - kako
je nastao materijal za longplejku, koliko je on star i da li ste ga
dugo uvježbavali?
Materijal je nastajao tokom ovih
godina u kojima je u meni postojala ideja o "Vatrenom poljupcu",
a neke kompozicije su uobličene dok smo uvježbavali ono što će
biti prezentovano na ploči. Ipak, najviše je stvoreno za vrijeme
mog sanjanja o grupi.
• Londonskog sanjanja?
Čak, i londonskog sanjanja. Pjesme su
dobivale konačnu formu za vrijeme dugih proba i tokom ovih
posljednjih nekoliko mjeseci na živim "svirkama".
• Dakle, u vrijeme kada se vaš prvi
singl pojavio pred publikom vi ste već imali pripremljen LP.
Mi sada imamo toliko materijala, čak
i za dva ili tri longpleja, ipak nastojao sam da one kompozicije,
koje su prve nastale budu uvrštene i na prvi album. Tako da idemo
nekim hronološkim redom.
• Šta možemo očekivati od te
longplej ploče?
To su, uglavnom, rokenrol pjesme. Ima
onih koje su bazirane na našem folkloru, pa se već sada čuju
zamjerke vezane za neku sličnost sa "Bijelim dugmetom",
ali ja ne vidim razloga za bilo kakvo upoređivanje. Ukoliko neko
koristi folklorne motive zašto odmah to treba porediti sa
"dugmašima".
To se radilo i prije petnaestak godina, ali
je činjenica da je tu kombinaciju "Bijelo
dugme" odlično napravilo pa je ova grupa postala sinonim za
korištenje folka.
• Kao i kombinacije narodnih muzičkih
motiva sa rokom?
Da. Treba znati da je to korištenje
folka kod nas sasvim spontano i u inspiraciji a ne da bi se
povlađivalo publici, jer su te kompozicije u potpunosti vjerne našem
stilu - takozvanom "hevi roku". Na albumu ima samo jedna
"lagana" pjesma, koja je nastavak onoga lirskog stila koji smo započeli sa "Tvoje su usne bile moj najdraži dar".
Ovdje je to "Baj, baj moja malena".
• Sve ostale su u rok-maniru.
Da.
• "Vatreni poljubac" je
grupa koja je postala poznata po izuzetnom radu na probama.
Nismo se mi baš ubijali vježbajući,
pošto se dovoljno znamo kao pojedinci i svaki od nas zna dosta dobro
da svira, ali je razumljivo da je od našeg postanka bio jedan
kontinuirani rad, od nekih četiri sata dnevno, što je neophodno za
muzičare pa i one vrhunske.
• Koliko je bilo istine u napisima
tipa "mlada, neafirmisana grupa", "nade roka" i
sl.?
Kada se gleda kroz prizmu
afirmisanosti kroz sredstva masovnih komunikacija mi i jesmo, kao
"Vatreni poljubac" bili neafirmisani, ali kao pojedinci smo
dosta afirmisani.
• Da li će postojati razlika između
zvuka sa ploče i scenskog nastupa?
Pošto smo trojka i sviramo intenzivni
rokenrol sigurni smo da će album donijeti onaj zvuk kao sa
koncerata i nastojali smo da taj zvuk u londonskom studiju i
dobijemo. Željeli smo da u samom zvuku ne bude nikakvih "farbanja" i dodavanja. Možda su se zato već sada pojavile kritike (naravno,
neosnovane) da je materijal trebalo bolje uraditi, a da smo isto to
mogli napraviti u jednom od domaćih studija.
Mislim da je to
rezultat ličnih mišljenja, a ne neka realna slika. Ono što je
dobro, dobro je samo po sebi i ono ima svoj osnovni zvuk, a samo loša
kompozicija treba da doživljava dodavanja i jednu vrstu muzičkog
"lijepog pakovanja".
• Da li je vaš put u London rezultat
nezadovoljstva sa kvalitetom snimaka u Borotinom studiju?
Veoma smo zadovoljni onim što smo
uradili sa Borotom i sretna je okolnost da su kvalitetne pjesme bile
na našem prvencu, tako da uspjeh nije izostao. Borota je izvanredno
snimio i moje je mišljenje da on najbolje snima u Jugoslaviji,
neovisno od toga što nema one silne kanale i sprave koje imaju
profesionalni studiji.
Problem sa našim snimanjem je sljedeći - mislim da ćemo i dalje samo raditi u Londonu, jer se samo tamo može
snimiti rokenrol onakav kakav on treba da zvuči, a to znači da se
čuje svaka riječ, ali da je taj glas negdje između kompletnog
zvuka.
Dakle snaga instrumenata treba da bude na maksimumu, a glas je
samo sastavni dio tog zvuka, a ne kako se praktikuje kod nas da je
glas u prvom planu, a da su instrumenti negdje u pozadini. Borota zna
tako da snima, ali on nije u stanju, pošto nema sve potrebne
"sprave".
• Prva ploča grupe je oporezovana.
Smatram da je komisija napravila
veliku grešku, jer je ploča sa dobrim tekstom proglašena kao
"šund", mada u samim tekstovima ne postoji ni jedna riječ
koja bi se mogla okarakterisati kao "šund". Na drugoj
strani svakodnevno slušamo dosta pjesama sa veoma lošim tekstovima.
• Mišljenja si da su tvoji tekstovi
kvalitetni. Da li je to literarni kvalitet ili govoriš o kvalitetu u
kontekstu rok-poezije?
Svakako riječ je o rok-poeziji. Jer,
stvaram tekstove na već napravljene rok-kompozicije, a i tematika je
veoma bliska ovoj vrsti muzike.
• U kojem studiju je sniman novi album
"Vatrenog poljupca"?
Snimali smo u "Matriks"
studiju i to je jedan pravi rokerski studio sa izvrsnom atmosferom,
opuštenosti i spontanosti, tako da je moje mišljenje da bi svi
rokeri trebali da snimaju u ovom studiju.
Producent je bio Ričard
Vejl, mlad momak, koji je izvanredno uradio svoj posao i do sada se okušao u radu na snimanjima
ploča grupa "Dip parpl", "ELO" i drugih. Veoma
je upućen u producentski posao i snimanje i odmah je shvatio koji
zvuk mi želimo, a posebno nam je drago što on sam voli onaj stil,
tako da je svoj posao uradio i sa srcem i sa znanjem.
• U tvom stvaralaštvu u posljednje
vrijeme je zastupljen i rad na narodnoj muzici. Riječ je o saradnji
s Hankom Paldum i njenoj novoj ploči.
Ovo je samo eksperiment i ne treba
misliti da ću ja to raditi profesionalno. Imao sam pjesmu sa
folklornim motivima sa odličnom atmosferom i drago mi je što je
uspostavljena saradnja sa Hankom Paldum, po meni jednom od
najkvalitetnijih izvođača narodne muzike. Radimo u istoj radnoj
organizaciji "Sarajevo disk" i tako je i došlo do te
saradnje. Pjesma nosi naziv "Voljela sam, voljela".
Prije
svega to je bila pjesma koja je prvo rađena u rok-stilu i to za
"Vatreni poljubac" sa jednom jugoslovenskom atmosferom u
sebi, s tim što je ritam malo savremeniji, u stvari, rokerski.
U
verziji, koju smo radili za Hanku, taj ritam i atmosfera su ostali,
ali je krajnji produkt narodna kompozicija.
• U posljednje vrijeme je prisutan u
narodnoj muzici uticaj roka, kako u aranžmanima, tako i u načinu
odjevanja i nastupima. Da li to šteti ili koristi narodnoj muzici,
kao i roku?
To je zbog toga što i narodna muzika
mora da napreduje i da ide dalje. Zbog hiperprodukcije narodnih
pjesama, bili su potrebni noviteti, jer je rađeno po gotovo istom
šablonu. I sada i kao imidž i kao sadržaj trebalo se kretati dalje.
I zato je došlo do tog približavanja roku, naročito po
muzičkim tendencijama. Estradno približavanje roku je zbog toga što
je rok vezan za spektakle čemu teži i narodna muzika i zato dolazi i do ovog modernijeg načina oblačenja izvođača novokomponovane
narodne muzike.
• Da li namjeravaš proširiti svoj
kompozitorski rad i na druge pjevače i grupe, ili će to ostati u
okviru "Vatrenog poljupca"?
Ne volim da postanem onaj koji radi
kompozicije po narudžbi, dakle zanatski. Ja kada pravim pjesmu to
je ili u inspiraciji ili nikako.
• Da li će biti promociona turneja
po Jugoslaviji?
Prava turneja će biti tek u proljeće,
kada album bude svima znan, a do tada ćemo nastupati jedino u manjim
dvoranama i upoznavati se sa publikom.
• Šta očekuješ od albuma?
Kada je muzički dio u pitanju
uvjeren sam da će album predstavljati pravo osvježenje za one koji
su vjerni roku. Drago mi je da će plasman na tržištu vršiti naša
radna organizacija "Sarajevo disk" u kojoj smo udružili
rad i sredstva i samoupravno odlučujemo, tako da nismo primorani kao
do sada da budemo u najamničkom odnosu kod izdavača ploče.
Album nosi naziv "Oh, što te
volim, joj".
Do naziva albuma, kao i naše grupe došlo je zbog
činjenice da jedna dobra rok kompozicija apsorbuje isto onoliko
strasti, kao pri jednom vatrenom poljupcu. Samim tim "Oh, što
te volim, joj" je jedna muzičko-ljubavna poruka puna strasti i
roka.
Razgovarao: Zlatko Srkalović (Džuboks, 1978.)
