Siječanj 1989: Prije nekoliko godina, Junuz Kečo ubio
je suprugu i ranio dvojicu njezinih ljubavnika te pobjegao, dugo se
vješto skrivajući pred istražiteljima. Uhvaćen je i osuđen na
petnaest godina zatvora - sada će svoj život vidjeti na filmu!
Abdulah Sidran i Ademir Kenović tvrde
da se nikada nisu toliko umorili:
- Ma, bili smo pravi knjiški moljci!
Kopali smo po sudskim arhivima nekoliko mjeseci. Poslije smo dugo
razgovarali s mnogim ljudima.
Naposljetku i sa samim Junuzom Kečom.
Tek nakon svega toga uspjeli smo shvatiti što se to može sažeti u tri riječi - ljubav, strast,
Bosna...
Tvorac scenarija za film Sjećaš li se
Dolly Bell i Oca na službenom putu tako slikovito opisuje put do
teksta za novi film Sretan, kratki život Bećira Kuduza. Sidran
dodaje i ovo:
- Usudio bih se reći da sam, po snazi,
napravio scenarij sličan onom iz Oca. Ademir je
uspio biti ravnopravan partner u pisanju scenarija i knjige snimanja.
To je također vrijedan trenutak u stvaranju filma.
Sretan kratki život Bećira Kuduza
prvotno je prošao kod SIZ-a kinematografije Bosne i Hercegovine pod
radnim naslovom Ura. Na početku, Kenović je mislio da krene s
jednom glazbenom, suvremenom komedijom.
Nakon preporuke SIZ-a da se
malo više poradi na scenariju, Kenović, odnosno Filmska radna
zajednica Bosna iz Sarajeva, koja je producent filma, odlučuje da
angažira Sidrana. Tako se s glazbene komedije neočekivano prešlo
na drugu temu, na zbilju koja se još nije zaboravila na periferiji
glavnoga grada BiH.
Iako autori filma nastoje naglasiti da je sudbina Januza Keče samo jedan od inspirativnih motiva, nesumnjivo je da je
on bio glavni pokretač djela koje se ovih dana stvara.
Tko je Junuz Kečo?
Čitateljima crnih
kronika to je otprije poznato, odnosno tri-četiri godine. Tada je
Kečo, očito ranjen ljubomorom, ubio suprugu te ranio dvojicu njenih
ljubavnika. Poslije ubojstva supruge, Kečo se dugo skrivao po
okolici Sarajeva, sijući strah u mjestima Kiseljak, Pazarić itd.
Strastveni ubojica očito je imao jatake, ali ih nikada nije otkrio.
Da je drukčije, sigurno je da se ne bi mogao mjesecima skrivati od
vrlo dobro organiziranih potjera, u kojima su sudjelovale i jedinice
specijalaca SUP-a.
Kečo je, inače, slučajno uhapšen u Budvi, gdje
je neko vrijeme radio kao sezonski građevinski radnik. Poslije
suđenja, "zaradio" je kaznu od 15 godina zatvora.
U ovom slučaju,
više od svega privlačio je neobičan odnos između ubojice i kćerke
ubijene. Životna priča završava se potresnom scenom kada, nakon
izricanja presude, djevojčica trči u zagrljaj očuhu. Ubojicu je
čak branila majka te uža rodbina ubijene. Priča je to o ženskom
nevjerstvu i ljubavi, koja više nije mogla biti slijepa.
Sretan kratki život Bećira Kuduza
mogao bi biti simboličan naslov i za filmski život u Bosni i
Hercegovini.
Nakon sretnog, kratkog razdoblja, ponovno dolazi do
kriza u idejama. Poslije mnogo natezanja i višemjesečnih odgađanja,
SIZ kinematografije BiH konačno je dao zeleno svjetlo te je Kenović
s prvom klapom krenuo tek potkraj studenoga, a mogao je to još u kolovozu ili
početkom rujna.
No, nikada nije kasno, ali je zato jasno da se
pojedine scene moraju mijenjati a glumci prisiljavati na sibirske
uvjete snimanja. Tako je bilo, naprimjer, prvih dana, kada su Badema
i Bećir tobože na moru. Tada se glavna glumica Snežana Bogdanović
morala skinuti u kupaći kostim te - uživati u ljetnjem brčkanju!
Poslije toga, dakako, glavna junakinja ispila je litre čaja i pojela
kilograme limuna. Srećom, preduhitrila je prehladu.
No, što se Bogdanovićke tiče ona je,
čini se, već navikla na takve scene izlaganja tijela ćudima zime.
U toku ovogodišnjeg MES-a u Sarajevu, privlačila je pažnju publike
ulogom u Magielievim Feničankama.
Gotovo cijelu predstavu glumila je
muškarca, da bi se na kraju svukla i pred svima prolila jogurtom. Tu
efektnu scenu na TV promatrali su Sidran i Kenović te s uzdahom
primijetili da bi glumica upravo takvih oblina bila i te kako
poželjna za glavnu junakinju u njihovu filmu.
Igra slučaja
završava kada je na pokusnom snimanju beogradska glumica Gordana
Gadžić predložila Kenoviću glumicu kao stvorenu za tu ulogu.
Došla je Snežana, a Kenović je bio oduševljen. Tek je poslije
doznao da je to ona junakinja koja se prolila jogurtom.
Bećira Kuduza glumi Slobodan Čustić,
mladi beogradski glumac, na čijem je licu život dobrano ispisao sve
tegobe. Čustić ima već trideset i koju godinu, a tek je student
treće godine na beogradskoj Dramskoj akademiji.
Prije toga radio je
sve i sva. Bio je tesar, sezonac, nadničar, odnosno fuš-majstor u
pravom smislu te riječi.
Na prvi pogled, bez šminke i drugih
filmskih dotjerivanja, uistinu podsjeća na čovjeka s gradske
periferije. S njim je postignut pun pogodak u liku Bećira Kuduza ili Junuza Keče.
Takvom podjelom glavnih uloga Ademir
Kenović još jednom dokazuje neki svoj čudni talent, dar da pogodi
lice koje će poslije oduševljavati publiku...
Tekst: Pavle Pavlović (Studio, 1989.)
