Ante Marković '89: "Federacija je naša sudbina i nikakvo drukčije rješenje ne možemo tražiti"

Nedjelja, 29. siječnja, povodom 20. sjednice CK SKJ: "Jedina svijetla točka uz koju se u ovom trenutku u ovoj zemlji vežu nade novi je kandidat za premijera, Ante Marković.

Novine su pune izvještaja i pohvala na njegovo subotnje, prvo predstavljanje javnosti u svojstvu mandatara za sastav nove savezne vlade. 

Iako Marković nije nudio neka velika i olaka obećanja, javnost ga je prepoznala kao...

... jedinog ozbiljnog političara koji se ne rasipa političkim floskulama nego nudi čvrst tržišni koncept privređivanja.

Za oko je posebno zapela njegova sintagma o novom tipu socijalizma.

"Novi tip socijalizma, samoupravnog, a socijalizam nije ono što se proglasi socijalizmom, već njegovo ostvarenje, mora u središtu imati čovjeka, njegova prava, njegovu motivaciju, mora se otvarati, a ne izolirati, mora se temeljiti na maksimalnom razvoju demokracije i sloboda, na pluralizmu interesa, pa i političkom pluralizmu, ali i na jedinstvu koje proizlazi iz zajedništva svih naših naroda i narodnosti. Federacija je naša sudbina i nikakvo drukčije rješenje ne možemo tražiti", rekao je Marković.

Jedno od njegovih čvrstih obećanja je reorganizacija savezne uprave i smanjenje njene administracije za trećinu uz dovođenje 500 do 700 novih ljudi. 

Bez toga se sigurno ne može, jer loša administracija najbolji je kočničar reformskih promjena, a kad je brojna, kao naša, onda je i veliki gutač novca. 

Ali administracija može postati i čvrst orah na kojem se mogu slomiti zubi. Kad se, zbog smanjenja i "kadrovske obnove" osjeti ugroženom, ona može postati i glavni oponent, tihi, ali zato vrlo moćni, i novom premijeru.

Ponedjeljak, 30. siječnja

Uz neviđene mjere osiguranja u Beogradu konačno, poslije nekoliko odgađanja, počinje sjednica Centralnog komiteta SK Jugoslavije. Partijski sporovi i svađe potresaju cijelu zemlju prijeteći da je raskole po liniji sukoba. Govori se o mogućim mitinzima, o pohodu nezadovoljnog "naroda" na Skupštinu u kojoj zasjeda partijski plenum. 

Netko u šali primjećuje: kako bi se tek čuvali jedni od drugih da imamo višepartijski sistem.

Ali ostaje neugodan dojam da najviši partijski forum radi pod takvim pojačanim osiguranjem, da je oko Skupštine djelomično onemogućen promet te da su na sve strane gusto parkirani milicijski kamioni. 

Sve se češće postavlja pitanje ne bi li grad domaćin, koji ima čast i privilegiju da je glavni grad ove zemlje, trebalo obavezati da osigura sve uvjete za nesmetan rad svih saveznih institucija. Milicija je u tom smislu krajnja nužda, postoje drugi, mnogo efikasniji načini. Ako to jedan grad nije u stanju ne bi li bilo vrijeme da se razmisli o nekim drugim rješenjima?

Stipe Šuvar, koji je obećavao da će se na sjednici popu reći pop, a bobu bob, u uvodnom izlaganju naglašava kako se poslije Sedamnaeste sjednice "stvorio dojam da je politička napetost u zemlji popustila i da će doći do više jedinstva i spremnosti i u SK da se okrenemo glavnim pitanjima razvoja i demokratizacije našeg društva, da će prestati sa razbuktavanjem strasti, negativnim poliitizacijama, podstrekavanjima nacionalizma, politikom žmirenja i na razmah raznih reakcionarnih i antikomunističkih rabota. 

No, pokazalo se, na žalost, da su snage galame i pompe, dirigiranog populizma, nacionalističkih licitiranja i nacionalnih homogenizacija ponovo u zamahu i da te snage naše društvo odvlače od promjena u privredi, politici i kulturi za koje smo se načelno opredijelili. 

Neprestano nametanje iznuđenih poteza vođenjem politike što gore - to bolje, a koja želi izazvati krizu međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji kako bi pokazala da ovakva avnojevska i Titova Jugoslavija nema perspektivu i da je treba prekrajati i preurediti, širenje atmosfere prozivki i optužbi, pa čak i dovođenja u pitanje integriteta ovog CK i ispravne politike, sposobnosti i doraslosti njegova izvršnog organa, neviđene kampanje - sve to nije nam ni dopuštalo da se usmjerimo i na te zadatke i poslove, a kamoli da se okrenemo radu na terenu."

Utorak, 31. siječnja

Sjednica centralnog jugoslavenskog partijskog foruma u centru je pažnje i svjetske javnosti. Strane agencije javljaju o dramatičnom zasjedanju jugoslavenskih komunista u trenutku kad se zemlja suočava s izborom između veće demokracije i neostaljinizma. 

Očekuje se da će doći do odlučujućeg obračuna između liberala i tvrdokorne koalicije čvrstorukaša. 

Spominje se kako je šef savezne partije ukazao da su napadi na njega i druge članove Predsjedništva ustvari sukob između različitih političkih i ekonomskih koncepcija o budućem razvoju Jugoslavije. 

Riječ je o sukobu između reformatorskih i antireformatorskih snaga. 

Piše se kako ovih dana Tito po drugi put umire u Jugoslaviji.

Srijeda, 1. veljače

Treći, nepredviđeni dan zasjedanja Centralnog komiteta SKJ. U zemlji kao da se ništa drugo ne događa - Jugoslavija je prikovana za televizore ova tri dana rada najvišeg partijskog foruma, uzbuđena njegovim tokom do krajnjih granica, ali pomalo i izgubljena u poplavi riječi iza kojih se skriva bitka za prevlast dva koncepta izlaska iz krize, a nerijetko se jasno probija sasvim ogoljena borba za vlast.

Korak ohrabrenja i nade, pa dva natrag u svađe i beznađe. 

Na kraju, čini se, vrtjelo se u krugu. Sve je jasnije da se na političkim samitima ništa ne rješava. Oni samo sankcioniraju stanje koje je proizvedeno akcijama raznih vrsta u intermecu između dvije sjednice.

Način na koji se gotovo šutke oprostio s onima koji su, mada časni i principijelni, morali otići voljom, navodno, narodnog gnjeva i način na koji je izvedena navodna kadrovska obnova (u prvom redu iz Vojvodine koja je u partijske redove na najvišoj razini sada unijela toliko primitivizma i nečašća da je to na ovoj sjednici ponekad postajalo nepodnošljivo) sasvim su nepotrebno kompromitirali Centralni komitet SKJ. 

Gotovo nevjerojatno zvuči uvjeravanje kako "Jugoslavija opet može postati pristojno mjesto za život", a sve smo bliže uvjerenju Radovana Radonjića koji reče da "Jugoslavija bukvalno visi o koncu". 

Završavajući sjednicu Stipe Šuvar je konstatirao da ona nije historijska, "jer mi takvu i nismo u stanju napraviti. Previše smo opterećeni krizom i jedini nam je zadatak da se nekako iz nje izvučemo." 

Na ovakav način to sigurno neće biti moguće.

Četvrtak, 2. veljače

Iako se činilo da je sav život u ta tri dana zastao, prateći bez daha, kao najbolji krimić, partijska previranja i razdiranja, on se ipak odvija i dalje nekim sasvim svojim putem. 

A u nas to znači sve siromašnije i beznadnije. 

Opet su poskupjeli struja, ugalj, željeznički promet. U ožujku se očekuje novi udar na standard. Rast će cijene osnovnim prehrambenim namirnicama.

U Zagrebu je osnovano Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu. 

Veliki interes javnosti iz svih naših krajeva. 

Pokušat će, bez ambicija da postane stranka, u onome u čemu se Savez komunista lomi i posrće."

Napisala: Jelena Lovrić (Top, 1989.)

Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate