Pages

Festovizija i njen urednik Nebojša Đukelić u fokusu zagrebačke i beogradske TV kritike (1989)

Studio, veljača 1989: "Pravi čovjek na pravome mjestu? Kako će mi mnogi vjerojatno zamjeriti na pretjeranoj općenitosti prethodnog odlomka, bit ću konkretniji, ali na način tipičan za naše doba i naše prilike: neću imenovati loša pravila nego dobre iznimke. 

U okolini gdje su toliki zapaženi termini posvećeni prvom licu jednine, naime, postoje individue nenametljive i ugodne, savršeno prilagođene prirodi posla kojim se bave. 

Među njima - i Nebojša Đukelić. 

Od svih deputata filma na televiziji, Đukelić je meni najsimpatičniji i osobno najdraži, a tu očito dijelim afinitete najšireg sloja jugoslavenske populacije koja je u njemu pronašla miljenika na saveznoj razini. 

Nisam još čuo da bi Đukelića netko kritizirao, kudio ili, ne daj bože, napadao. Ljude njegovog kova vole i žene i muškarci, osim što se u potonjoj skupini uvijek nađe neki zavidljivac koji će suprugu maltretirati poznatim bolećivim davežom: što to on ima, a da ja nemam? 

Iako zapravo i sam zna odgovor. 

Sa stajališta razočaranih četrdesetogodišnjaka, Đukelićeva vanjština mora se doimati kao prava podvala prirode, jer je on obdaren upravo obrnuto od njih: ima kosu, a nema trbuh.

Budući da ni kosa ne raste ni iz čega, tu već možemo zatvoriti račun. 

Sažmemo li, naime, većinu svega što je o njemu do danas napisano i izgovoreno, doći ćemo do elementarne formule uspjeha, a ona glasi: lijep plus pametan jednako je privlačan. 

Navodno je takav način ocjenjivanja televizijskih radnika tipičan za prosječne domaćice, no vjerujem da mu se u ovom slučaju ipak valja prikloniti, osobito ako pritom dodamo da su finoća u ophođenju i kultura dijaloga dvije najsvjetlije tekovine naše evolucije. 

Ako je čovjek zaista postao od one životinje, zna se već koje, ljudi poput Đukelića dokazuju da je to ipak bilo davno. A preko toga se kod nas ne smije olako preći.

Uz nivo razgovora kakav ovih dana njegujemo, zato ni posljednja pojava Nebojše Đukelića nije mogla proći nezapaženo. Poslovično smiren i uglađen, kao melem za ogrubjela osjetila, taj je čovjek elegancijom rutinera u bontonu vodio beogradsku Festoviziju. 

Zapravo da: Festovizija. 

Nije da se ove godine od FEST-a padalo ah u nesvest, ali je prigodni program na posebnom televizijskom kanalu bio nešto što se s ugodom prati i sa zadovoljstvom pamti. I smiruje. 

Pazite konkurenciju: na prvom programu - Dvadeseta sjednica. 

Na trećem - tri filma i Đukelić."

Napisao: Dražen Matošec (deo kolumne TeVe)


Erupcija televizije


RTV revija, februar 1989: "Januar ove godine ulazi u istoriju razvoja Beogradske televizije zbog otvaranja eksperimentalnog Trećeg kanala koji "ima nameru" da se "ustoliči" ove jeseni. Ali događaji pre početka rada "Festovizije", a verovatno i posle, otvorili su vidike Beograđanima koji su, makar privremeno, mogli da osete kako to izgleda kada, što se televizije tiče, postanu građani sveta, bezmalo ravnopravni sa stanovnicima Londona, Rima, Beča, Minhena. 

Mnogi su, u zavisnosti od mogućnosti prijema u brdovitom glavnom gradu, mogli na svojim televizorima da uživaju u blagodetima bliskobuduće kablovske i satelitske televizije jer je njihov mali ekran na neposredniji način postao "prozor u svet".

Satelitski kanali "Sky", "Super", "MTV", zaposeli su takozvani Treći kanal kao nagoveštaj budućnosti koja pominje.

Ali vratimo se našim stvaraocima i video-entuzijastima.

Sa početkom Festa u Treći kanal se uselila "Festovizija" sa mamutskim permanentnim programom od devet pre podne do ponoći. Grupa pretežno mladih i talentovanih novinara na čijem je čelu Nebojša Đukelić, stvorila je svoj "Fest o Festu", televiziju o televiziji, film o filmu. 

Iako imaju jaku konkurenciju u Beogradu zbog zvaničnih projekcija (po pet filmova dnevno), iako je u toku "zimski bioskop" sa nekim remek-delima svetske kinematografije, kreatori "Festovizije" su ponudili gledalištu Trećeg kanala čak tri filma dnevno i to iznenađujuće visokog kvaliteta, gde se čak sa zebnjom postavlja pitanje: kako je moguće da neka od tih dela dospeju u TV program?

"Festovizija" je svojim drugim programima, takođe posvećenim filmu, direktnim uključenjima u događaje na Festu i oko njega, svojim razgovorima i anketama, prerasla u jednu uvećanu "Hroniku Festa" iako je, pod komandnom palicom Nebojše Đukelića, i ta emisija zadržala svoj život.

Dakle, zahvaljujući "Festoviziji", novom Trećem kanalu i neumornim video-entuzijastima među kojima se ističu Zoran Bačić, Goran Terzić, Grada Aleksić i Aleksandar Žikić, što u ulozi učesnika dijaloga a često i ulozi kritičara i komentatora, pretplatnici TV Beograd na području glavnog grada, a takođe i sporadično i gledaoci iz Novog Sada iz Zagreba, znaju često više o Festu od mnogih koji borave u bioskopskim dvoranama.

Valja na kraju uputiti i pohvalu TV Beograd koja se prvi put ohrabrila i podržala "zmiju u svojim nedrima", to jest jaku i opasnu konkurenciju. 

Možda ih je okuražilo iskustvo drugih razvijenijih svetskih televizija kojima zdrava konkurencija služi samo kao dobar stimulans kao što je to nekada, pre deceniju i više, bilo sa radijom." 

Napisao: Zoran Predić (deo rubrike Barometar)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate