Pages

Nastanak i razvitak radničkog pokreta u Jugoslaviji: Kako se osloboditi kapitalističke eksploatacije?

Februar 1975: Kao društvena pojava, radnička klasa nastaje stvaranjem buržoaskog kapitalističkog društva.

Radničke plate su bile vrlo male, radno vreme neograničeno, jer dužina radnog vremena nije bila određena zakonom. Radnicima je isplaćivan samo mali deo onoga što oni stvarno zarade. Najveći deo kapitalisti su prisvajali za sebe.

Svoje nezadovoljstvo radnici su ispoljavali u pobunama, demonstracijama i štrajkovima. 

Naročito pogodan način borbe bili su štrajkovi, kada su radnici napuštali posao, tražeći bolje uslove rada i veću zaradu...

Jedan od takvih štrajkova organizovan je 1. maja 1886. godine u Čikagu. Na ulice je izašlo 40.000 radnika. Nosili su parole i table na kojima su bile tri osmice. One su značile 8 sati rada, 8 sati kulturnog uzdizanja i 8 sati odmora. A šta su učinili kapitalisti? Poslali su policiju koja je pucala na nenaoružane radnike, ranjavala ih i ubijala.

Kao uspomena na događaje u Čikagu, od tada Prvi maj postaje međunarodni dan borbene smotre radničke klase celog sveta.


Ideolozi radničkog pokreta i tvorci naučnog socijalizma


Među naprednim misliocima koji su uviđali nepravdu kapitalističkog uređenja, poseban i najveći značaj pripada Karlu Marksu i Fridrihu Engelsu.

Oni su svojim naučnim delima dokazali da kapitalistički poredak MORA USTUPITI mesto SOCIJALISTIČKOM DRUŠTVU.

Učili su radničku klasu da se treba silom osloboditi kapitalističke eksploatacije.




Radnički pokreti u jugoslovenskim zemljama


Naši narodi su putem industrijskog razvitka krenuli mnogo kasnije nego Amerika, Engleska i neke druge zemlje zapadne Evrope. Zato se i počeci radničkog pokreta u našim zemljama javljaju tek početkom sedamdesetih godina prošlog veka.

Prvi socijalistički ideolog u Srbiji bio je Živojin Žujović. Rođen je u Vračeviću kod Valjeva. Mnogi ga i danas smatraju prvim socijalistom u Srbiji. U stvari, on je bio preteča socijalista.

Puna razvojna linija socijalističkog pokreta u Srbiji počinje od Svetozara Markovića. Za svega sedam godina svog političkog rada Svetozar Marković je stvorio organizovan socijalistički pokret u Srbiji.

Sa razvojem kapitalizma jačala je i radnička klasa. Na čelu tadašnjeg radničkog pokreta bio je Dimitrije Tucović, a njegovi najbliži saradnici bili su Radovan Dragović i Dušan Popović.

Organizovani socijalistički pokret u Vojvodini rodio se i rastao je u krilu mađarske socijaldemokratske partije. Valja naglasiti da je radnički pokret u Vojvodini oličavao puno jedinstvo Srba, Hrvata, Mađara i drugih i odlikovao se visokim proleterskim internacionalizmom.

Počeci radničkog pokreta na teritoriji današnje SAP Kosovo vezani su za grad Prizren gde je 1895. godine formiran prvi socijalistički kružok. Njegov osnivač bio je Anđelko Ajtić, obućar, jedan od najnaprednijih ljudi toga kraja.

U Hrvatskoj su radnici 1894. godine osnovali svoju partiju - Socijaldemokratsku stranku Hrvatske i Slavonije. Jedan od najpoznatijih vođa hrvatskog radničkog i socijalističkog pokreta u to vreme bio je Ivan Ancel. Među njegovim glavnim saradnicima ističu se Vitomir Korać, Stjepan Lopuh, Lazar Forišković, zatim Vilim Bukšeg i kasnije Juraj Demetrović.

Dok su u Hrvatskoj i Srbiji intelektualci širili socijalističke ideje, u Sloveniji su baš radnici osnivači radničkog pokreta. Osnivač radničkog pokreta u Sloveniji bio je krojački radnik France Železnikar.

Zahvaljujući razvoju industrije, u Bosni i Hercegovini se vrlo brzo razvijala radnička klasa. Početkom 20. veka u Bosni je bilo oko 100.000 radnika. Jedan od prvih organizatora radničke partije u Bosni i Hercegovini bio je knjigovezački radnik Mićo Sokolović. Kasnije su to Franjo Raušer, Rajko Žemva, Đuro Fikais, Sreten Jakšić i drugi. Svojim saosećanjem sa širokim slojevima naroda osobito se isticao književnik Petar Kočić.

Makedonski radnici, pečalbari u Bugarskoj i Srbiji, prvi su prihvatili i širili socijalističke ideje u Makedoniji. Jedan od prvih propagatora socijalističkih ideja u Makedoniji bio je stolarski radnik Vasil Glavinov.

S obzirom na spor razvoj kapitalizma i veoma mali broj radnika, u Crnoj Gori se socijalistički radnički pokret javlja nešto kasnije. Tek na početku 20. veka javile su se prve radničke organizacije. Tako je 1903. godine u Baru stvoren Radnički savez, kao nosilac budućeg radničkog pokreta u ovom kraju.

Posle završetka 1. svetskog rata, 1919. godine, u Beogradu je organizovan skup predstavnika klasnog pokreta radnika iz čitave zemlje, osim Slovenije. 

To je bio Kongres ujedinjenja na kome je zajednička partija proletarijata dobila naziv Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Bio je to Prvi kongres Komunističke partije Jugoslavije.

Tekst i karta: Srba Nikolić (Dečje novine, 1975.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate