Maj 1980, iz "Zapisa iz oslobodilačkog rata":
Drug Tito nam je pričao o svom
sastanku s Dražom Mihailovićem.
U prvoj polovini septembra meseca,
odmah po izlasku na teritoriju koju je oslobodio naš Valjevski
odred, drug Tito je tražio mogućnost da se sastane s Dražom
Mihailovićem, da bi lično mogao da vidi da li je moguća saradnja s
tim pukovnikom koji izjavljuje da je protiv okupatora, ali koji
svojim stavom praktično koči razvitak narodnooslobodilačke borbe.
Sastanak je organizovao Miloš Minić, koji je tada bio instruktor
Pokrajinskog komiteta Partije pri Okružnom komitetu za Valjevo.
Sastanak je održan u selu Struganiku kod Mionice, u kući vojvode Živojina Mišića. S drugom Titom bili su Miloš Minić i Obrad
Stefanović. Od strane četnika došli su Draža Mihailović,
Dragiša Vasić i major Mišić, sin vojvode Mišića.
Na tome
sastanku nije došlo ni do kakvog sporazuma.
Draža je ostao pri svom
stavu da za borbu još nije vrijeme, ali je izjavio da ničim neće
ometati našu akciju, tražeći od nas da ga ne napadamo u našim
lecima.
Draža je, kazivao je drug Tito, odnekud pretpostavio, da je
Tito Rus. Misleći da je on, kao Rus, neobaviješten o situaciji u
Jugoslaviji, govorio mu je da su Hrvati krivi za propast Jugoslavije,
da Hrvati kao cjelina vrše zločine nad Srbima u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini i da će za to morati kolektivno odgovarati.
Najzad,
Draža se žalio Titu što su naši drugovi u valjevskom kraju
nazivali Dražu i njegove četnike gibaničarima.
Ispričali smo drugu Titu sve što smo
doznali o Draži Mihailoviću za vrijeme našeg boravka na terenu u
Srbiji.
Po mišljenju druga Tita, Draža igra
dvoličnu ulogu i vrlo je vjerovatno da ima vezu s Nijemcima preko
Nedića.
Ali u našoj taktici prema Draži Mihailoviću mi se moramo
rukovoditi ne onim što Draža lično znači, nego onim što on objektivno predstavlja.
Nesumnjivo je da on predstavlja jedan dio naše buržoazije koja je
antiosovinski raspoložena. To njeno raspoloženje nije borbeno
raspoloženje; ona će da pravi sve moguće kombinacije, ali -
izbjegavajući opasnost.
Bilo bi pogrešno misliti da ona sada nema
uticaja i na šire slojeve naroda u Srbiji. Stoga, u raskrinkavanju
stava Draže Mihailovića treba biti gibak, uporan i strpljiv. Samo
tako moći ćemo politički izolovati Dražu Mihailovića.
Govoreći o mišljenju izvjesnih
nestrpljivih ljudi, koji su mislili da treba likvidirati Dražu
Mihailovića i njegov štab na Ravnoj Gori, drug Tito je kazao da bi
to bila politička pogreška. Nije teško vojnički likvidirati Dražu
Mihailovića, ali za naš pokret i njegov razvitak bitno je
likvidirati Dražu politički. Tek će onda vojnička likvidacija
proći bez ikakvih političkih komplikacija.
Osim našeg političkog
rada u masama na raskrinkavanju Draže Mihailovića, dodao je drug
Tito, pomoći će i sam razvitak oružane borbe protiv okupatora,
koja će uvlačiti u akciju sve veći broj ljudi i koja će natjerati
Dražu da zauzme određeni stav.
Tada će svaki patriota moći da
vidi i ocijeni šta je Draža Mihailović.
Sumnje biti ne može da će
to ići u prilog razvitku narodnooslobodilačkog pokreta.
To su bile, uglavnom, misli druga Tita
o Draži Mihailoviću.
Drug Tito, smijući se, pričao nam je kako je
major Mišić pokušavao da dozna ko je Tito. Bilo mu je nezgodno da
to direktno pita, nego mu je dva puta rekao:
"Vi ste meni jako
poznati, gde smo se mi videli?"
Na to mu je drug Tito kratko
odgovorio da ga sigurno s nekim zamjenjuje, jer se nigdje nisu mogli
ranije vidjeti. To je možda i pojačalo kod Draže uvjerenje da je
drug Tito Rus, oficir sovjetskog generalštaba, poslat u Jugoslaviju
da diže ustanak.
Proveli smo u razgovoru nekoliko sati.
Drug Tito je bio odlično raspoložen. Poslije razgovora o političkim
i vojničkim pitanjima, rado je slušao naša kazivanja o raznim
doživljajima na terenu.
Kad smo izašli iz barake, padalo je
veče. U kotlini u kojoj je ležalo malo naselje bilo je tiho. Veče
je bilo blago, pravo veče rane jeseni kada više nema žege, a još
nisu nastupili kišni dani i neprijatna hladnoća.
(Iz knjige "Zapisi iz oslobodilačkog
rata" Rodoljuba Čolakovića, objavljeno u Frontu 1980.)