Veljača 1989: Ono što dolazi iz Crne Gore i što je
dobrodošlo u Jugoslaviji, to je more, pivo i filmovi koje otkupljuje
Zeta-film iz Budve.
O ovom potonjem valjalo bi reći nešto više jer
kad netko ovdje na jugu ima četrdeset tisuća dolara i dade ih za
jedan film, prvi je zaključak da taj netko ima novca.
A kad se sazna
da je to Amadeus Miloša Formana, druga misao trči k prvoj i kaže
da taj netko ima i ukusa. A kad vam direktor Nikola Krapović kaže
da mu je taj rizik na svaki uloženi dinar donio deset...
... onda je jasno
da to nisu privredni siromasi nego, čini se, dobri obrtnici.
Amadeus Miloša Formana bio je prvi
meganaslov, a zatim slijede još dva - Posljednji kineski car
Bernarda Bertoluccija, te Posljednje Kristovo iskušenje Martina
Scorcesea.
U Budvi tvrde da su dobre naslove birali za jugoslavensku
publiku i prije, no čini se da im se to isto gledateljstvo počelo
priklanjati tek kad su odvažnije riskirali i svoju brzinu otkupa i
prikazivanja u Jugoslaviji ubacili u veću brzinu.
Film Amadeus
vidjeli su na uobičajenom skriningu u Londonu šest mjeseci prije
nominacije za Oscara. Za njega su se odlučili odmah, iako nisu bili
previše uvjereni u njegovu komercijalnost.
Plaćen je 40.000 dolara
i skeptici su Zeta-filmu prognozirali propast.
Za Posljednjeg kineskog
cara bilo se lakše odlučiti. Bilo je to nekako baš prije
nominacije za Oscara. No, u međuvremenu, u Jugoslaviji je živnulo
divlje video-tržište, pa će ostati zapisano da je Zeta-film prva
naša kuća u distributerskoj povijesti koja je i javno na sva zvona
zaprijetila da će sudski goniti svakoga tko se usudi prikazivati ili
iznajmljivati Posljednjeg kineskog cara.
Tužbi ni gonjenih zapravo
nije bilo, a dojam je da su videoteke prešutno poštovale tu veliku
investiciju i da se nisu izravno htjele izložiti riziku.
Treći
naslov - Posljednje Kristovo iskušenje Martina Scorcesea vrti se u
Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, a vidjet će ga još Maribor, Skoplje,
Novi Sad i Niš.
Prema riječima Vlastimira Petkovića iz
predstavništva u Beogradu, koji je redovito na svakom skriningu
(neki ga znaju i kao dopisnika Hollywood-reportera) za taj se film
zainteresirao još prije pet godina kad se načulo za Scorceseova
nastojanja oko Krista.
Scorceseove muke možda su bile i muke
Vlastimira Petkovića. Otkup je bio težak 18.000 dolara. No ima i
naslova do kojih je Zeta-filmu bilo vrlo stalo, ali do njih zacijelo
neće doći. To je Nepodnošljiva lakoća postojanja Philippa Kaufmana prema bestseleru
Milana Kundere. Nevolje su nastale u odnosu s producentom koji je tu,
prema nekima uspjelu adaptaciju, ali i film bez nagrade i
međunarodnih festivala, procijenio na punih 40.000 dolara i od toga
ne želi odustati.
Ovdje to smatraju preskupim, pa ga uza
svu dobru volju nisu uspjeli otkupiti ni za FEST niti za svoj
repertoar u 1989. godini.
Dakako, Zeta-film je kuća koja ne želi
pošto-poto čekati FEST da bi premijerno prikazala neku poslasticu. U
sadašnjim okolnostima u pitanju je brzina distributera i moć koja
ovisi o gledanosti u kinima. Od prvoga kolovoza 1956., kada je ta
filmska kuća osnovana, sada se nalazi u najtežem razdoblju
poslovanja.
Od 1978., pripajanjem filmskog studija
iz Titograda, dotadašnji distributer Zeta-film postaje i proizvođač
filmova. No, tu stvari stoje loše. Prema samoupravnom sporazumu, ta
kuća godišnje mora snimiti jedan igrani i četiri dokumentarna
filma.
S dokumentarcima je lakše, no jedan igrani uspije snimiti tek
u dvije godine. Dotacije koje stižu iznose deset do petnaest posto
od budžeta filma, te je iluzija da ga društvo financira. U
Zeta-filmu oprostili bi i te tanke dotacije kad bi im se zauzvrat
oprostio po neki doprinos.
Jer, uzimanja su tolika da ugrožavaju i
fond koji pritječe distribucijom stranih filmova. Za kraj, kad ovdje
na jugu nitko više ni u što ne ulaže, u Zeta-filmu su potkraj
siječnja krenuli u novi film Živka Nikolića pod naslovom
Iskušavanje đavola. To iskušavanje zajedno će raditi Zeta-film,
Beograd-film i Branko Vukajlović, naš čovjek iz Pariza, koji donosi
vrpcu.
Filmaši znaju koliko vrpca zahvaća u budžet filma (jedna
trećina prema nekima), pa Vukajlovićev angažman ne čudi.
Scenarij
za komediju blisku Ljepoti poroka pisali su Dragan Nikolić,
književnik i Živko Nikolić. Za snimanje je predviđeno trideset
radnih dana, i to na terenu Skadarskog jezera i Petrovca na moru.
Direktor fotografije je Savo Jovanović, kostimograf Nada Todorović,
kompozitor Vuk Kulenović, a direktor filma Savo Krapović.
Mjesec
dana prije Nove godine činilo se da će stajati 80 milijardi starih
dinara, no danas je to svakako više. Moguće već premašuje i
stotinu starih milijardi. Znak Zeta-filma pojavit će se, s malom
pauzom, s tim domaćim naslovom ove sezone u Puli.
Napisala: Svetlana Radovanović (Studio, 1989.)
