Zeta film, Budva '89: Kako im uspijeva opskrbiti jugoslavensko tržište najvećim svjetskim hitovima?

Veljača 1989: Ono što dolazi iz Crne Gore i što je dobrodošlo u Jugoslaviji, to je more, pivo i filmovi koje otkupljuje Zeta-film iz Budve. 

O ovom potonjem valjalo bi reći nešto više jer kad netko ovdje na jugu ima četrdeset tisuća dolara i dade ih za jedan film, prvi je zaključak da taj netko ima novca. 

A kad se sazna da je to Amadeus Miloša Formana, druga misao trči k prvoj i kaže da taj netko ima i ukusa. A kad vam direktor Nikola Krapović kaže da mu je taj rizik na svaki uloženi dinar donio deset...

... onda je jasno da to nisu privredni siromasi nego, čini se, dobri obrtnici.

Amadeus Miloša Formana bio je prvi meganaslov, a zatim slijede još dva - Posljednji kineski car Bernarda Bertoluccija, te Posljednje Kristovo iskušenje Martina Scorcesea. 

U Budvi tvrde da su dobre naslove birali za jugoslavensku publiku i prije, no čini se da im se to isto gledateljstvo počelo priklanjati tek kad su odvažnije riskirali i svoju brzinu otkupa i prikazivanja u Jugoslaviji ubacili u veću brzinu.

Film Amadeus vidjeli su na uobičajenom skriningu u Londonu šest mjeseci prije nominacije za Oscara. Za njega su se odlučili odmah, iako nisu bili previše uvjereni u njegovu komercijalnost. 

Plaćen je 40.000 dolara i skeptici su Zeta-filmu prognozirali propast. 

Za Posljednjeg kineskog cara bilo se lakše odlučiti. Bilo je to nekako baš prije nominacije za Oscara. No, u međuvremenu, u Jugoslaviji je živnulo divlje video-tržište, pa će ostati zapisano da je Zeta-film prva naša kuća u distributerskoj povijesti koja je i javno na sva zvona zaprijetila da će sudski goniti svakoga tko se usudi prikazivati ili iznajmljivati Posljednjeg kineskog cara

Tužbi ni gonjenih zapravo nije bilo, a dojam je da su videoteke prešutno poštovale tu veliku investiciju i da se nisu izravno htjele izložiti riziku. 

Treći naslov - Posljednje Kristovo iskušenje Martina Scorcesea vrti se u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, a vidjet će ga još Maribor, Skoplje, Novi Sad i Niš. 

Prema riječima Vlastimira Petkovića iz predstavništva u Beogradu, koji je redovito na svakom skriningu (neki ga znaju i kao dopisnika Hollywood-reportera) za taj se film zainteresirao još prije pet godina kad se načulo za Scorceseova nastojanja oko Krista.

Scorceseove muke možda su bile i muke Vlastimira Petkovića. Otkup je bio težak 18.000 dolara. No ima i naslova do kojih je Zeta-filmu bilo vrlo stalo, ali do njih zacijelo neće doći. To je Nepodnošljiva lakoća postojanja Philippa Kaufmana prema bestseleru Milana Kundere. Nevolje su nastale u odnosu s producentom koji je tu, prema nekima uspjelu adaptaciju, ali i film bez nagrade i međunarodnih festivala, procijenio na punih 40.000 dolara i od toga ne želi odustati.

Ovdje to smatraju preskupim, pa ga uza svu dobru volju nisu uspjeli otkupiti ni za FEST niti za svoj repertoar u 1989. godini. 

Dakako, Zeta-film je kuća koja ne želi pošto-poto čekati FEST da bi premijerno prikazala neku poslasticu. U sadašnjim okolnostima u pitanju je brzina distributera i moć koja ovisi o gledanosti u kinima. Od prvoga kolovoza 1956., kada je ta filmska kuća osnovana, sada se nalazi u najtežem razdoblju poslovanja.

Od 1978., pripajanjem filmskog studija iz Titograda, dotadašnji distributer Zeta-film postaje i proizvođač filmova. No, tu stvari stoje loše. Prema samoupravnom sporazumu, ta kuća godišnje mora snimiti jedan igrani i četiri dokumentarna filma. 

S dokumentarcima je lakše, no jedan igrani uspije snimiti tek u dvije godine. Dotacije koje stižu iznose deset do petnaest posto od budžeta filma, te je iluzija da ga društvo financira. U Zeta-filmu oprostili bi i te tanke dotacije kad bi im se zauzvrat oprostio po neki doprinos. 

Jer, uzimanja su tolika da ugrožavaju i fond koji pritječe distribucijom stranih filmova. Za kraj, kad ovdje na jugu nitko više ni u što ne ulaže, u Zeta-filmu su potkraj siječnja krenuli u novi film Živka Nikolića pod naslovom Iskušavanje đavola. To iskušavanje zajedno će raditi Zeta-film, Beograd-film i Branko Vukajlović, naš čovjek iz Pariza, koji donosi vrpcu. 

Filmaši znaju koliko vrpca zahvaća u budžet filma (jedna trećina prema nekima), pa Vukajlovićev angažman ne čudi. 

Scenarij za komediju blisku Ljepoti poroka pisali su Dragan Nikolić, književnik i Živko Nikolić. Za snimanje je predviđeno trideset radnih dana, i to na terenu Skadarskog jezera i Petrovca na moru. 

Direktor fotografije je Savo Jovanović, kostimograf Nada Todorović, kompozitor Vuk Kulenović, a direktor filma Savo Krapović. 

Mjesec dana prije Nove godine činilo se da će stajati 80 milijardi starih dinara, no danas je to svakako više. Moguće već premašuje i stotinu starih milijardi. Znak Zeta-filma pojavit će se, s malom pauzom, s tim domaćim naslovom ove sezone u Puli.

Napisala: Svetlana Radovanović (Studio, 1989.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate