Jugoslaveni su se još izjasnili za
Švedsku (deset posto, "zato jer se u njoj dobro živi",
odnosno "ne zbog političkog sistema već zbog socijalističkog
odnosa prema čovjeku"), Švicarsku gotovo sedam posto (tipičan
je odgovor: "zato što se u njoj ne ratuje"), Sovjetski
Savez šest, te Francusku i SR Njemačku po četiri posto.
Zanimljiva je i indikativna analiza opredjeljenja po republikama. Za Jugoslaviju se opredijelilo najviše Makedonaca (šezdeset posto), svaki drugi stanovnik Bosne i Hercegovine, te četrdeset posto stanovništva Crne Gore, Hrvatske i Srbije, dok je Jugoslavija najmanje glasova (trideset posto) dobila u Sloveniji.
Po učestalosti opredjeljivanja odmah
iza ovoga slijedi izjašnjavanje svakog četvrtog Slovenca da
"Jugoslavija treba da sliči na bilo koju razvijenu zemlju",
te svakog petog Crnogorca koji su za to da nam zemlja sliči na
Sovjetski Savez. (Kako ono bijaše: "Hoćemo gusle" ili
ipak "Hoćemo Ruse"?)
Koliko god da su Jugoslaveni privrženi
svojoj zemlji (ili njenoj izuzetnosti, što im se godinama
propovijedalo), još su više odani samoupravnom modelu koji se u
njoj gradi.
Čak 69 posto od ukupnog broja
ispitanih glasalo je za samoupravljanje kao najbolji politički
sistem za Jugoslaviju.
Daleko iza toga su izjašnjavanja za
buržoasku demokraciju parlamentarnog tipa (trinaest posto) i realni
socijalizam (sedam posto).
Samoupravnom socijalizmu najviše su
glasova dali u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji (po 85
posto), zatim u Srbiji (sedamdeset posto), pa u Sloveniji (pedeset
posto).
Najmanje su za samoupravljanje (samo
četrdeset posto glasova) u Hrvatskoj.
Za buržoasku demokraciju kao najbolji
mogući sistem za Jugoslaviju glasalo je trideset posto Slovenaca,
svaki peti anketirani u Hrvatskoj i petnaest posto u Srbiji.
Isto toliko je glasova u Srbiji dobio i
realni socijalizam, pa je samo tu uspostavljena nekakva ravnoteža
zapadne i istočne opcije.
Za realni socijalizam izjasnili su se i
svaki deseti Crnogorac i Makedonac.
Iz Hrvatske je svaki peti anketirani
odgovorio da bi za Jugoslaviju najbolje bilo "nešto treće".
Zanimljivo je kao kuriozitet
primijetiti da je samo u Hrvatskoj bilo onih koji su glasali za
diktaturu (pet posto) i samo u Sloveniji isto toliko onih koji su
glasali za monarhiju.
Jugoslaveni su, čini se, više
okrenuti svojoj zemlji nego ona njima. Svatko tko se bavi politikom
zna kakav kapital mogu predstavljati takva patriotska okrenutost
zemlji i proklamiranom sistemu, čak i kad su oni, zbog duboke i
iscrpljujuće krize, pod velikim znakom pitanja.
Ali politika koja je zemlju i dovela u
krizu zato što su građani za nju predstavljali "mrtve duše"
vjerojatno ni taj "mrtvi kapital" neće znati iskoristiti."