Tiho zujeći svojim relejima, žmigajući signalnim svjetlima, polako ulaze na sveučilišta, u tvornice, željezničke stanice, istraživačke centre.
Ukratko, nadohvat ruke svima.
Danas-sutra moći ćemo s njima "razgovarati" telefonom i dobiti smjesta precizan odgovor na svoje pitanje.
Potreban vam je neki podatak iz knjige ili nekog arhiva? Nazovete računar koji to ima preko sebe i začas dobivate tačan odgovor, a eventualno na ekranu telefona možete i pogledati kako taj dokument, na primjer, izgleda.
Na taj će se način silno ubrzati prenošenje ideja i informacija, a u isto vrijeme "mozgovi" će u tolikoj mjeri racionalizirati, preračunati i izmijeniti tok ljudskog života, usmjerujući ga uvijek najboljim rješenjima, da se moramo upitati hoće li doći dan kada nećemo moći poduzeti nijedan korak koji bi bio suprotan savjetu našeg računara.
Jer, ako nas nitko i ne prisili da ga poslušamo, na kraju će se ipak zaključiti, da je "mozak" bio u pravu i da bi po njegovu bilo bolje.
Na principu signala
Elektronski računar radi na principu primanja dvaju signala: električnog toka i njegovog prekida. Golemom brzinom može rješavati neobično komplicirane račune, ali samo po podacima što ih je primio od čovjeka, na koje je programiran, za kojeg je predisponiran.
On ne griješi, jer je sazdan tako da ne može pogriješiti. Međutim, ako se u njega ubaci pogrešan program, on to ne uočava, već će u beskraj davati netačne rezultate.
Mogućnost da sazdamo taj aparat s pamćenjem u koji se može ubaciti neograničen broj informacija da bi ih on analizirao, usporedio, izvukao zaključke u milijuntim djelovima sekunde, otvara čovjeku nove mogućnosti i na nevjerojatan način povećava njegove vlastite mogućnosti.
Već neki dosadašnji pothvati ne bi bili mogući bez pomoći računara.
Baš su oni, na primjer, omogućili početak aktivnog istraživanja svemira, jer nikakve ekipe najboljih matematičara ne bi mogle u korisnom vremenu izračunati, korekciju putanje jednog umjetnog satelita ili trenutak kada treba upaliti retro-rakete da bi se neka letjelica "meko" spustila na Mjesec.
"Mozgovi" nove generacije
Još donedavna elektronski je računar bio komplicirana aparatura koja je zauzimala i po nekoliko katova, u unutrašnjosti koje je brujalo na hiljade elektronki povezanih stotinama kilometara žice.
Njegovo programiranje, obrađivanje podataka tako da bi aparat mogao riješiti, još je i sad dugotrajan i kompliciran posao.
Ali, "mozgovi nove generacije", oni koji se upravo rađaju, jednostavniji su, manji i lakši za programiranje. Oni čak i brže kopaju po svom divovskom pamćenju u potrazi za pravim podacima, a mogu rezultat svojih razmatranja saopćiti čovjeku na različite načine: pisanjem (140 hiljada znakova u minuti), "glasom" preko sistema zvučnika, ili "pogledom" na televizijskim ekranima.
Ali onaj pravi, veliki korak naprijed bit će učinjen onda kada elektronski mozgovi budu povezani s telefonskom mrežom pa će svatko, podignuvši slušalicu, dobiti odmah i točan odgovor na svoje pitanje.
Zamislite: pravnik ste, bavite se nekim kompliciranim slučajem. Umjesto da danima kopate po papirima i tragate, nazvat ćete "mozak" i on će vam u smiješno kratkom roku pregledati i pronaći sve zakone i propise koji se odnose na vaš slučaj.
Ili ste liječnik: jedan pacijent boluje od teške i rijetke bolesti. Okrenut ćete jedan broj i dobiti sve postojeće informacije, sve što je na svijetu poznato o tom oboljenju.
Ili ste, na primjer, inženjer: skicirali ste konstrukciju, ali je potrebno provjeriti njena svojstva s pomoću matematike. Dignite slušalicu, birajte broj...
Što se tiče učenika, tu će tek doći do problema. Zasada još nije riješeno pitanje kako će se spriječiti da đaci, nazvavši "mozak", dobiju bez muke rješenja svih svojih zadataka.
Strojevi ipak bez mašte
Računar koji već sada ima jednu od bitnih uloga u našem životu, bit će među glavnim pokretačima svijeta sutrašnjice.
Gotovo neće postojati područje ljudskog života i djelatnosti koji se neće služiti radom ovih genijalnih aparata.
Pa ipak, ni najsavršeniji računar neće nikada moći zamijeniti onaj nevjerojatno savršeniji aparat koji ih je zamislio i ostvario - ljudski mozak.
Računari su bili i ostat će strojevi, sposobni da u neizmjernost povećaju plodove ljudske misli, baš onako kako poluga može umnožiti snagu mišića.
Elektronski mozak, na žalost, ili možda na sreću, nikada nećemo moći opskrbiti maštom i stvaralačkom sposobnošću.
I tako naši mozgovi, iako zaboravljivi i spori, ipak će uvijek biti jači za onu sićušnu iskru, za ideju, za ono posve novo, čemu se mogu dovinuti razmišljanjem.
Ne, nikada neće doći dan kad će elektroni nadvladati čovjeka...
(Plavi vjesnik, 1968.)
