Travanj 1976: "Vrijeme je da shvatimo kako nema smisla
slati naše ambasadore u evropske lakoglazbene vode da se natječu s
ostalim cmizdravcima ... Pjesmuljak koji osvaja prve nagrade obično je
tako loš da "ulazi u uho" jedino nagluhim bogatašima ... "
Ako ste, kojim nesretnim slučajem,
subotnje veče proveli uz televizijske ekrane, doživjeli ste dvojake
neugodnosti - povrijeđeni su i vaš nacionalni ponos i vaš glazbeni
ukus. (Predstavnici Jugoslavije, sarajevski Ambasadori, završili su na poslednjem mestu - op. Y.)
Ono što je izvedeno na manifestaciji koja nezasluženo nosi
naslov "Pjesme Evrope" u potpunosti je opravdalo i
najpesimističnije prognoze - riječ je o očito o trećerazrednoj
potrošno-glazbenoj konfekciji bez imalo mašte ili atraktivnosti.
Koncepcija Evrovizijskog natječaja već
je odavno poznata i neizmijenjena - tu se traže "vedre i
simpatične" (da upotrijebimo pridjeve kojima je Oliver Mladar
neštedimice opisivao konkurentske skladbe) primjerice, jer je
provjereno da drmeži i poskočice bolje "raspaljuju"
sredovječni auditorij.
Većina skladbi iskazivala je sličan
skladateljski postupak - napisati skladbu koja će kod
četrdesetogodišnjaka izazvati uvjerenje da je upravo to "pristojna"
varijanta glazbe koju prihvaćaju tinejdžeri.
Ukratko, rock
kastriran puritanskim ukusom i predrasudama s potrebnom dozom
imbecilnosti (vjerojatno radi bolje prijemljivosti).
No, prijeđimo na podrobniju analizu
onoga što nam je servirano te nesretne subotnje večeri.
Program su otvorili "Brotherhood of
Man" (ili možda of Bread, to jest novca), vokalni ansambl koji
je zasada poznat po svega nekoliko minornih hitova, što će reći da
su na engleskoj estradi drugorazredna (i to je, vjerojatno,
blagonaklona procjena) atrakcija.
"Save Your Kisses for Me"
banalna je i glupa pjesma u najgoroj tradiciji engleskog vokalnog
popa ("White Plains", Tony Burrows i slično), ali
primjerena zahtjevima multinacionalnog auditorija.
Obavezno
kreveljenje i nemušti "plesni" koraci predstavljali su
pravu parodiju scenskog nastupa - no, publika (koja uvijek ima pravo)
bila je i time ushićena. Ukratko, taj mlitavi pjesmuljak osvojio je
prvo mjesto.
Da li je pobjeda zaslužena? Teško je odgovoriti, možda i jest, jer
je veći dio konkurencije iskazivao identičan profil. Između "bofl" robe nemoguće je izdvajati bolje i lošije. Sve je to više-manje
ista neslana čorba.
Jedan kuriozitet - prva (UK - "Save Your Kisses For Me") i posljednja (Jugoslavija - "Ne mogu skriti svoju bol") skladba zadržale su svoja, ždrijebom izvučena mjesta i nakon
glasanja međunarodnih žirija. Stvarno nezgodna podudarnost.
Ne želim se proglasiti autoritetom za
srednjoevropsku estradu, no mislim da je indikativan podatak da su mi
od svih "simpatičnih i vrlo poznatih izvođača" (citiram
ponovo laskave epitete kojima je Oliver Mlakar predstavljao ove
bezvezne poluanonimce) svega troje bili poznati i to naravno više
po zlu nego po dobru.
U taj uski krug koliko-toliko poznatih vedeta
osim engleske grupe mogu se ubrojiti talijanski duo Romina Power i
Al Bano, te njemački predstavnici Les Humphries Singers.
Ovi potonji bili su moji "favoriti", nakon završenih izvedbi, jasno, ne zbog nekih glazbenih kvaliteta
nego zbog svoje visoke profesionalnosti i nešto zanimljivijeg
aranžmana. No, kladio sam se na potpuno krivog konja. Najpoznatiji
sudionici, Les Humphries Singers, završili su natjecanje tek nekoliko stepenica iznad
ambasadora naše lakoglazbene produkcije.
Jedini svijetli izuzetak predstavljala
je grčka skladba - oni su se naime odlučili za ružnu (otprilike
kao ženska verzija poznatog engleskog orguljaša Ricka Wakemana) ali
nadarenu pjevačicu Marizu Koch. Osim toga, grčka skladba isticala
se vještom i nenametljivom obradom njihovog karakterističnog melosa
(bez korištenja jeftinih šablona kao u nekim domaćim pokušajima
oponašanja grčkog melosa).
Ostali interpreti i njihove izvedbe
varirali su od razine reklame za šampon ili paste za zube
(Luksemburžanin Jürgen Marcus) do prenemaganja dostojnog
najpromašenije "dječje" emisije. No, sve je bilo fino i
uglađeno, nakon završetka izvedbi svih skladbi, svi upitani bili su
jednoglasni u stavu da su sve izvedene pjesmice lijepe i poučne.
'Ajte, molim vas!
Što na ovakvim glazbenim
lakrdijašenjima traže jugoslavenski predstavnici teško je
zaključiti. Osvajati zadnja mjesta poprilična je bruka, ali ni
osvajanje primata u ovako jadnoj konkurenciji ne bi bio baš uspon na
lakoglazbeni Olimp.
Koliko ćemo još vjerovati u tlapnju o natječaju
za Pjesmu Evrovizije?
Na žalost, sada smo zadnji i malo će
tko vjerovati da je to pravi čas da odstupimo.
Napisao: Darko Glavan (Tina, 1976.)
