Septembar 1972: Rokeri nisu "privilegija" SAD-a; ima ih i u ostalim delovima sveta, naročito u Zapadnoj Evropi,
a najviše u Saveznoj Republici Nemačkoj. Reporteru K. Majeru uspelo
je da izbliza upozna jednu rokersku bandu, da vidi kako rokeri žive i orgijaju, kako tutnje na svojim teškim motociklima i kako spavaju
sa svojim "mamicama" i "verenicama".
Banda koju je Majer upoznao u Hamburgu
zove se "Bloody Devils" ("Krvavi đavoli"). Grupa
ima tridesetak članova, a njen vođa je Peter Grabe (22), nazvan
"Toranj" zbog svog džinovskog rasta.
I većina ostalih
članova bande su "snagatori", čiju sirovost naglašavaju
kožne uniforme, duge kose i brade i ne baš besprekorna čistoća.
A tu su, naravno, i njihove "verenice", većinom lepe
devojke koje su jednom zauvek rekle zbogom roditeljskom domu,
čednosti i građanskom moralu...
Dok tutnje drumovima na svojim
superbrzim "Hondama" i "Beemvejcima", rokeri
podsećaju na divlje horde iz Džingis Kanovih vremena, šireći
strepnju i paniku oko sebe.
Nije preporučljivo dolaziti s njima u
sukob; jer rokeri su brzi ne samo u vožnji nego i na udarcu, i
statistike zapadnonemačke policije zabeležile su mnoge incidente sa
teškim pa i smrtonosnim izhodom.
Kad se posle mahnite vožnje negde
ulogore (obično na nekoj prigradskoj poljani) rokeri daju maha
svojim pustahijskim, animalnim nagonima: opijaju se do besvesti,
izvode "ratničke igre", orgijaju sa svojim devojkama.
Seksualni tabui za njih ne postoje; mada su "verenice" neka
vrsta privatne svojine, neretko dolazi do grupnih bahanalija, u
kojima važi staro pravilo: "Ko prvi devojci, onome i..."
Objavljujemo nekoliko autentičnih
fotografija koje najbolje pokazuju kako izgleda svakodnevni život
savremenih društvenih otpadnika.
(Eva i Adam, 1972.)
