Pages

Bregović podržava Antu Markovića: Manje je važno hoće li se Jugoslavija raspasti - samo da se ne pobijemo

Studeni 1990: "Uvijek ste izjavljivali kako ne želite da politika bude vaš život, a sad se javnosti predstavljate kao jedan od agitatora Markovićeve stranke.

- Moj je odnos prema politici prije bio na razini djetinjarija i zapravo sam se sad prvi put u životu izjasnio. Ne želim biti tek duhovit cinik koji će sve promatrati iz naslonjača, premda iza njegovih vrata vlada kaos. Treba sudjelovati, jer ovo je možda prvi put u našoj povijesti da imamo priliku stvoriti nešto primjereno čovjeku, organizirati dobar život za sebe. 

U toj mi se situaciji pozicija cinika ne sviđa i mislim da se nijedan intelektualac ne može obraniti cinizmom koji ga oslobađa direktne akcije. Ovo je vrijeme u kojemu se trebamo odgovorno izjasniti.

• Mislite li da je promjena stava izraz vaše zrelosti?

- Prije bih rekao: straha. Markovićeva partija možda je najmasovnija u Jugoslaviji, jer to je partija straha, partija onih koji su se prestrašili skidanja glava zbog ideja. Nijedna aktualna ideja nije vrijedna toga da bilo tko pogine za nju i jedino za što se zalažem jest da se međusobno ne potučemo. Hoće li se Jugoslavija raspasti ili ne, u ovom je trenutku najmanje važno, jedino što želim jest da se ne pobijemo.

• Koliko kao rock and roll-zvijezda možete utjecati na to? Računate li na svoju popularnost kao na kredit koji sad valja iskoristiti?

- Nemam iluzija da sam veoma utjecajan zbog svoje prošlosti. Taj moj stav potvrđuju iskustva iz Hrvatske, gdje je Koalicija, u kojoj su također bili intelektualci kao sad u našoj stranci, izgubila zbog taštog nastupa. Nerealno su vjerovali u to da su nekome važni, ali pogriješili su. Imam iskustvo slično ovome. Kad sam došao u vojsku, shvatio sam koliko sami sebi laskamo da nešto značimo, a zapravo živimo u oblacima. U vojsku sam stigao direktno s Hajdučke česme, s koncerta koji je najvjerojatnije bio jedan od najznačajnijih događaja u povijesti našeg rock and rolla. Nije bilo novina, od Komunista do Rilindje, koje nisu objavile moju sliku. A kad sam došao onamo polovica ljudi nikad nije čula za mene.

• Markovića ste upoznali prije, radeći na propagandnom spotu za SIV.

- Da, ali taj je posao bio samo profesionalni angažman. Već sam komponirao glazbu za propagandne spotove svojih prijatelja, iz štosa sam uglazbio "Hajdemo u planine", prvi spot Ademira Kenovića, pa sam prihvatio i ovaj posao. Kako sam ipak bio znatiželjan i želio upoznati Antu, otišao sam na projekciju spota u SIV. Oni su ga željeli vidjeti nakon sjednice u jedan sat noću, pa sam osim Markovića, vidio i cijeli SIV na okupu, malo razgaćen nakon tolikog sastančenja. Rad na spotu bio je za mene bez ikakvih ideoloških konotacija... "

Razgovarala: Vesna Karuza, snimio: Ozren Drobnjaković (Svijet, 1990.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate