Dragan Radulović, "Mali veliki" TV Titograd '90: Nakon susreta sa Radenkom i Hasanom - priča o Ljubici

Februar 1990: Jedan čovjek, jedna redakcija.

I jedna priča, ali uvijek nova i drugačija: pjesnik i autor brojnih dječijih emisija Televizije Titograd Dragan Radulović ponovo skreće pažnju na sebe i svoje djelo.

Zanimljiva i topla priča iz dokumentarnog ciklusa "Mali veliki", a pod nazivom "Ljubičica" prilikom nedavnog emitovanja naišla je na nepodijeljene simpatije publike i kritike. 

Poslije poznate, nagrađivane emisije...

... "Velike nevolje malog Borisa", poslije još jedne duboke i ljudske priče o malim delikventima Radenku i Hasanu, Radulović je pronašao svog novog dokumentarnog junaka i ponovo pokazao da sa mališanima umije da uspostavi pravi kontakt, da sa njima govori i da se druži kao sa malim, velikim i hrabrim ljudima.

- Bila je to priča o malenoj djevojčici Ljubici, zvanoj Ljubičica, koja prodavanjem cvijeća po zadimljenim kafanama Beograda zarađuje za svoje i bakino preživljavanje, za goli život - kaže Dragan Radulović. - Fascinantno je koliko je malena Ljubica naučila o životu: ona sigurno već sada ne bi upala u zamke u koje upadaju odrasli. 

To je potresno svjedočanstvo, ma koliko bilo ukrašeno ljepotom, mladošću, bezazlenim osmijehom i već istrošenim, umornim računicama - o surovom životu djevojčice... - kaže urednik i voditelj emisije "Mali veliki" Dragan Radulović, dok očekuje, na zahtjev gledalaca, ponovno prikazivanje ove potresne priče. 

A za utorak, na prvom kanalu, u 8.30 i 17.50 sati - predviđeno je njeno emitovanje.

• Koliko su ovako "teške" emisije primjerene dječijem uzrastu? - pitamo Radulovića, a sjećajući se, posebno, potresnog kazivanja malog i napuštenog Borisa i njegovog "hoda po mukama", od usvojitelja do domova za napuštene, kad je tako iskreno i spontano svom "drugaru" Raduloviću rekao: 

"Jedna žena je ostala u drugom stanju, pa me rodila, pa me bacila. A to nije lijepo, je li?"

- Tačno je da pojedini misle da ovako "teške" teme djeca teško doživljavaju. Međutim, ja mislim da djeci treba plasirati i tu neku ozbiljnu i ponekad surovu stranu života, jer, kao što se iz mojih emisija moglo vidjeti, život ne mazi uvijek malene.

Dragana Radulovića kao autora dječijih emisija proslavile su te "ozbiljne" TV - priče, međutim, ništa manje uspješni nisu bili ni njegovi ostali televizijski radovi: "Suncokrili", "Šareni autobus", "Jole, Jole", "Šalajko", Pješak u automobilu", "Iščašene bajke" i sve ostale emisije koje su znak da je pjesnik Dragan Radulović sa djecom drugar i da zbog toga zna za njih i sa njima raditi.

- Tačno je da smo drugari. Istinski. I prije mog dolaska na televiziju ostvarivao sam gotovo neprekidne kontakte sa njima, na književnim susretima, na raznim priredbama. To je sjajna prilika da ih oslušnemo, da razgovaram sa njima i o poeziji i o tome šta radim na televiziji, da pokušam ispoštovati neke njihove zahtjeve i želje. 

Uvijek sam djecu tretirao kao ravnopravne sagovornike, velike drugare i dobre ljude. Jedino sa te pozicije može se nešto pravo i pošteno raditi za njih. 

Djeca vole zabavu i šarenilo, ali ne prihvataju farsu i nemaštovitu laž. Dijete je u svom nastupu čudesno iskreno, sve radi bez poze i predumišljaja. Čitavo se vrijeme trudim da naučim nešto od njih, jer su mali zaista veliki. Po svojim postupcima, po svom djelu.

Sve svoje televizijske emisije radi sam. Uređuje ih, priča sa sagovornicima, priprema i snima:

- Teško mi jeste, ali volim ovaj posao. Rad sa djecom je izuzetno zanimljiv i možda je to ono što daje neku snagu i podstiče za otkrivanje novih priča i sudbina malih - velikih ljudi.

S. A. (Ven, 1990.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate