Antijugoslovenske emigrantske organizacije '85: Zajednički cilj - rušenje socijalizma i rasparčavanje SFRJ

Januar 1985: U poslednje vreme antijugoslovenske emigrantske organizacije odrekle su se svog separatizma i usvojile "saveznički" program: nove priloge za perspektive "Treće Jugoslavije", "Jedinstvene Makedonije", "Nezavisne Slovenije", "Velike Srbije","Etničke Albanije", "Nezavisne Države Hrvatske", "Velike Bugarske"...

Kako to obično biva kada se govori ili piše o antijugoslavenskoj emigraciji, i ovaj tekst mogao bi početi sa otrcanom frazom o vuku u jagnjećoj koži; ipak, radi se o suviše ozbiljnim stvarima...

... koje se ne mogu ni predstaviti, niti objasniti tek duhovitim primedbama i aluzijama. 

Pojačana subverzivno-propagandna delatnost raznoraznih emigrantskih grupa rasutih širom sveta, predstavlja surovu realnost: tempirane bombe iz bogatog arsenala školovanih stručnjaka psihološkog ratovanja, nemaju manju snagu od paklenih mašina koje širom sveta odnose nedužne žrtve. Naprotiv, moglo bi se reći da je njihova snaga utoliko razornija, ukoliko je njihova detonacija tiša.

Intenziviranje subverzivno-propagandnih aktivnosti poklapa se sa procenom izvesnih zapadnih analitičara da je Jugoslavija, zbog problema prouzrokovanih nezavidnom ekonomskom situacijom, postala dovoljno osetljiva na prodore različitih ideologija čiji je zajednički imenitelj - antisocijalizam.

Naravno, ovakva delatnost neprijateljske emigracije nikako ne znači da se ona definitivno odrekla terorističkih metoda i bombaških akcija. Vodeći računa o širokoj svetskoj borbi protiv terorizma i sve oštrijem sankcionisanju sličnih aktivnosti, ona se uključila u isforsiranu kampanju Zapada za poštovanje i odbranu ljudskih prava i sloboda, pokušavajući da se predstavi kao deo političke opozicije postojećem političkom uređenju nezavisne, nesvrstane, samoupravne, socijalističke Jugoslavije. 

Predstavljajući se pred svetskom javnošću kao politička formacija, "borci za nacionalna prava" ili "istočni disidenti’', obezbeđuju legalan status i javne odnose sa takozvanim "humanitarnim organizacijama", pa čak i sa nekim političkim organizacijama.

Vođen majstorskom dirigentskom palicom, crni hor antijugoslovenske emigracije iz sazvučja kakofonije prelazi na skladno pojenje složne porodice vezane čvrstim nitima zajedničkog cilja -  rušenje političkog sistema i rasparčavanja Jugoslavije.

Sadržaj subverzivno-propagandnog delovanja određuje uglavnom takozvani intelektualni deo antijugoslovenske emigracije okupljen i organizovan u "Hrvatskom narodnom vijeću" (sačinjavaju ga emigranti koji su u zemlji osuđivani zbog pripadnosti ilegalnim i neprijateljskim organizacijama), "Novoj demokratskoj alternativi" (okuplja uglavnom pročetnički orijentisane intelektualce, a ima podršku i od intelektualaca drugih nacionalnosti), "Slovenačkoj krišćanskoj demokraciji" i sličnim. 

Među ovim "intelektualcima" regrutuju se i "stručnjaci za Jugoslaviju i socijalističku ideologiju" za rad u pojedinim institucijama stranih zemalja.

Obnavljanje arsenala

Sve češće u dokumentima i izjavama koje saobraćaju među predstavnicima antijugoslovenske emigracije provlači se teza da se "... borba za nacionalno oslobođenje ne sme voditi u ime bilo koje ideologije, pa ne sme biti ni antikomunistička, mora biti rezultat zajedničkog delovanja emigracije i - snaga u zemlji"! 

Tako se dogodilo da se u časopisu naizgled nevinog naslova "Na pragu sutrašnjice" (koji pretenduje da se bavi, kako je to naznačeno "dijalogom o demokratskim, nacionalnim i socijalnim problemima hrvatske borbe ) pojavio tekst "Konac Titove Jugoslavije i zadaci hrvatske politike", koji su, između ostalih, potpisali i Ante Ciliga, Zlatko Markus i Nevenko Brljević. Nema sumnje da izraz "hrvatska politika" u ovom i ovakvom kontekstu ima sasvim određeno značenje: ipak, to potpisnicima teksta nije ni najmanje zasmetalo da nedavno pošalju "apel" sličnog sadržaja - Predsedništvu CK SKJ.

Ovaj akt sasvim je u skladu sa sve češće propagiranom idejom o postojanju navodno jedinstvenih nacionalnih organizacija koje izražavaju interese ne samo emigracije, već su zasnovane i na opredeljenjima pripadnika te nacije u zemlji!

Ovim bi se, takođe, trebalo prikazati kako se deo emigracije odrekao terorizma i priklonio "političkoj borbi". Zbog toga, sve češće se čuje zahtev za zajedničko delovanje emigrantskih organizacija različitih nacionalnih pripadnosti. Ovo se, za sada, ostvaruje jedino u povremenim zajedničkim demonstracijama albanske i hrvatske neprijateljske emigracije, kroz direktne kontakte "zainteresovanih firmi" i kroz delovanje "Nove demokratske alternative".

Ova "politička koalicija" izgrađena je zahvaljujući činjenici da su se, u ovom trenutku, neke antijugoslovenske emigrantske organizacije odrekle separatizma, svoje osnovne idejne orijentacije. Međutim, očigledno je da je cilj "savezništva" upravo suprotan: promena društveno-političkog sistema u Jugoslaviji, čime bi se omogućilo stvaranje "Nezavisne države Hrvatske", "Velike Srbije", "Etničke Albanije", "Nezavisne Slovenije", "Velike Bugarske", "Jedinstvene Makedonije", "Treće Jugoslavije" i još sijaset kvazinacionalnih i kvazidržavnih tvorevina!

Ovakvi koncepti posebno odgovaraju reakcionarnim antikomunističkim krugovima na Zapadu, sa kojima antijugoslovenska emigracija otvoreno koketira: gdegod je to dovelo i do prave adopcije, pa mali štićenici počinju da se bave i visokom politikom.

Na primer, u izveštaju podnetom na V saboru Hrvatskog narodnog vijeća, Mate Meštrović, inače predsednik Izvršnog odbora ove organizacije, posebno je naglasio da Zapad treba uveriti kako je "... stvarna opasnost po stabilnost Balkana ovakva nestabilna Jugoslavija, a ne Nezavisna država..."!

U kolažu najrazličitijih ideja, posebno mesto zauzima teza koju je proturio Bruno Bušić, a koji se među prvima zalagao za "saradnju hrvatske emigracije i hrvatskih komunista u borbi za samostalnu hrvatsku državu"!(?)

Bavljenje "visokom politikom" nije sprečilo zagovornike subverzivno-propagandnih aktivnosti da se bave i malim, prljavim igrama. Na primer, pred sezonu godišnjih odmora, rasturaju se leci u kojima se dramatizuje nestašica pojedinih prehrambenih artikala i benzina, rigoroznost i sitničavost naših carinskih organa i slično. Tako se dogodilo da se u jednom primerku nedeljnika "Štern", kupljenom u Ljubljani, pronađe takav letak na francuskom jeziku!

"Hrvatsko narodno vijeće" je štampalo "Proglas hrvatskim radnicima u inozemstvu" i "Važno saopćenje deviznim štedišama u jugoslovenskim bankama", kojima se pozivaju naši radnici na privremenom radu u inostranstvu, da svoje devizne ušteđevine ne ulažu u jugoslovenske banke!

Delatnost antijugoslovenske emigracije obezbeđena je značajnom materijalnom bazom. O kolikim se sredstvima radi, najbolje pokazuje podatak da pojedine organizacije imaju u vlasništvu više velikih štamparija u kojima se, po nepotpunim podacima, štampa preko 200 listova, časopisa i drugih publikacija, kao i da je u toku samo jedne godine u zemlju upućeno blizu 200 hiljada primeraka raznog propagandnog materijala. Uz to, u nekim zemljama su im, u istu svrhu, ustupljeni programi radio i televizijskih stanica.

Opasan virus

Subverzivno propagandna delatnost antijugoslovenske emigracije usmerena je polivalentno: upućena je vlastitim redovima, našim građanima na privremenom radu ili boravku u inostranstvu, pripadnicima jugoslovenskih naroda i narodnosti koji žive u zagraničnom prostoru, delovima inostrane javnosti i, naravno pojedincima u zemlji.

Osnovna teza u propagandnom delovanju usmerenom prema našim građanima na privremenom radu u inostranstvu, predstavlja zapravo aksiom metodologije psihološkog rata, i sadržana je u konstataciji da je "... strategijsko pitanje nastavka borbe protiv Jugoslavije pridobijanje što većeg broja do sada nekompromitovanih pojedinaca - nosilaca jugoslovenskih putnih isprava"!

Drugim rečima, radi se o - klasičnom vrbovanju - pomognutom najmodernijim saznanjima iz oblasti psihologije grupe i pojedinca!

Zbog toga, posebno je izraženo delovanje subverzivnih grupa usmereno na klubove naših radnika. Metodi su poznati: zastrašivanje, provokacije, pretnje, glasine, onemogućavanje priredbi i manifestacija i slično. U ovome je najdalje otišla albanska emigracija, koja je uspela da se infiltrira u nekoliko postojećih klubova, kao i da osnuje dvadesetak sopstvenih.

Na žalost, događaji su pokazali da neprijateljska emigracija veoma dobro koristi neke naše poslovične slabosti, posebno neblagovremeno i nepotpuno informisanje naših radnika na privremenom radu u inostranstvu o događajima u zemlji, pogotovo o stvarima koje se tiču njihovog materijalnog položaja.

Tako je, na primer, ustaška emigracija lansirala glasinu da će se blokirati devizni računi građana, kao i da je "... počelo oduzimanje deviza od strane organa unutrašnjih poslova bez formalnog sudskog naloga"!

Ili, tokom 1983, godine, povodom izmena carinskih propisa, širene su dezinformacije o sadržini tih izmena i glasine o rigoroznim postupcima naših graničnih i carinskih organa prema radnicima prilikom njihovog dolaska u zemlju! Tom prilikom, deo konzervativnih inostranih glasila pisao je o "gomilama robe" koju su naši radnici ostavljali na "ničijoj zemlji", jer nisu bili upoznati sa promenom carinskog režima, što je proturenim glasinama davalo popriličnu težinu.

Kao oprobani metod, koristi se i najgrublji pritisak i pretnja. U tome se posebno ističe albanska neprijateljska emigracija, u prvom redu PASRJ, koji otvorenim pretnjama pokušava da prisili najuticajnije aktiviste klubova radnika na privremenom radu, da ili promene stav, ili se vrate u zemlju!

Ipak, češće se koriste suptilniji metodi, pogotovo ubacivanja nekompromitovanih, a indoktriniranih pojedinaca među naše radnike.

Šta je demokratija

Januara  1984. godine održan je i V sabor "Hrvatskog narodnog vijeća", na kojem je najavljena i izrada elaborata "o prijemu Hrvatske u OUN", (otprilike kao M. R. Ukrajina) pa su, tom prilikom, doneti i zaključci:

"Hrvatski narod, kao i svi drugi narodi, ima pravo da u svojoj domovini revolucijom i oružanom borbom ostvari svoju narodnu slobodu i državnu nezavisnost: emigracija ima pravo da legitimnim sredstvima, u okviru zakona zemlje u kojoj deluje, zastupa interese hrvatskog naroda u svijetu; HNV će djelovati na objedinjavanju svih činilaca hrvatske osloboditeljske borbe, bez obzira na postojeće političke, vjerske i druge razlike. Osnovni cilj je samostalna hrvatska država i nikakva kompromisna Jugoslavija ne dolazi u obzir; HNV će djelovati u skladu sa stvarnim mogućnostima oslanjajući se na vlastite snage".

Očigledna je želja "Hrvatskog narodnog vijeća" da se izbori za tretman "hrvatske vlade u izgnanstvu", "legitimnog predstavnika hrvatskog naroda u izbeglištvu", što, opet, ukazuje na njihovu nadu da će na taj način izjednačiti svoj položaj sa statusom na primer PLO, ili drugih oslobodilačkih pokreta!

Ovo je samo jedan od primera napora koje emigracija ulaže, a mora se priznati da delimično i uspeva. da za svoje ciljeve pridobije inostrane društvene i političke organizacije i državne institucije, sa namerom da uz njihovu pomoć dobije status "političke organizacije" i da se u svetskoj javnosti predstavi kao "... jedna od snaga koja ima pravo da učestvuje u odlučivanju o daljem demokratskom razvoju Jugoslavije".

Upravo zbog toga, antijugoslovenska emigracija nastoji da svoju propagandu plasira i kroz strana sredstva informisanja, u čemu im nesebičnu pomoć pružaju njihovi provereni simpatizeri, po pravilu iz najreakcionarnijih antikomunističkih krugova! Među ovim simpatizerima, da podsetimo, nalazi se i H. P. Rulman, koji je bio dopisnik časopisa "Der Spiegel", inače osuđen 6. januara 1971. godine zbog špijunske delatnosti.

Karakterističan je i primer predizbornog mitinga u izvesnom gradu, koji je održan u Domu ustaške emigracije, gde je jedan od lidera opozicije u tom mestu obećao prisutnim emigrantima da će, u slučaju njegove pobede na izborima, dobiti "... slobodan hrvatski radio-sat i TV program".

U želji da se svetskoj javnosti predstavi kao "politička organizacija" antijugoslovenska emigracija neštedimice upućuje raznorazne peticije i memorandume stranim vladama i međunarodnim vladinim i humanitarnim organizacijama. Kroz ovo dopisivanje, izražena je želja "internacionalizacije" pitanja "... prava na samoopredeljenje naroda u okviru sadašnje Jugoslavije", kao i "međunarodno priznanje" emigrantskih organizacija kao glavnih nosilaca interesa jednog naroda!

Ideološka humanost

Ni međunarodne i nacionalne humanitarne organizacije nisu imune na uticaje antijugoslovenske emigracije. Među njima, najveći uticaj na stvaranje utiska o nepoštovanju ljudskih prava i sloboda u Jugoslaviji ima Amnesty International, čije podatke iz godišnjih izveštaja koriste vlade pojedinih zemalja u svojini službenim informacijama!

Ova organizacija je, u poslednjih nekoliko godina, veoma često pokretala kampanje slanja pisama našim najvišim organima, a povodom raznih "slučajeva zatvorenika savesti"! Pojedinci, koji su u našoj zemlji bili osuđivani zbog dokazane neprijateljske delatnosti, bili su (po uzoru na "Plejboj") proglašavani od ove organizacije za "zatvorenike meseca"!

Poznato je da su akcije Amnesty International podsticane najčešće od strane neprijateljskih grupacija u zemlji, međutim, sigurno je da su u pokretanju tih akcija i pružanju podataka o raznoraznim "slučajevima" dosta pripomogli i predstavnici neprijateljske emigracije, pre svega ustaške, "Nove demokratske alternative" i PASRJ-a.

Sličnu aktivnost razvile su i neke nacionalne organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i neka udruženja.

Prenebregava se, međutim, činjenica da sva prava i sve slobode, pa i građanske, često najviše trpe zbog - zaštitnika. U ovakvom kontekstu, situacija se bitno menja i umesto da se diskredituje naš politički i pravni sistem, obezvređuje se aktivnost upravo - humanitarnih organizacija.

I Bog bi se zastideo

Neprijateljska emigracija oduvek rado koristi verske skupove za propagiranje svojih ideja. U prekomorskim zemljama, gde je posebno aktivan raskolnički deo sveštenstva Srpske pravoslavne crkve, na raznim skupovima prisustvuje i do 7.000 ljudi, što se redovno koristi za deljenje propagandnog materijala, a na nekima istupaju i poznati pripadnici antijugoslovenske emigracije.

Tako je, na primer, na proslavi Vidovdana 28. VI 1983. godine u Australiji, gde su učestvovali i sveštenici iz zemlje, govorio i ratni zločinac pop Momčilo Đujić.

Raskolnički deo sveštenstva uputio je i pismo Kongresu SAD, kojim se čak traži odobrenje sredstava za izgradnju spomenika Draži Mihajloviću.

Mora se naglasiti da su "Raskolnici" deo sveštenstva Srpske pravoslavne crkve koji ne priznaje vrhovnu vlast patrijarha Germana. Odvojili su se od Patrijaršije u Beogradu i formirali "samostalnu srpsku pravoslavnu crkvu".

Ustaška emigracija, koja je inače veoma prisutna među sveštenicima Rimokatoličke crkve, koristi za propagandne ciljeve čak i pastoralni rad sveštenika iz zemlje u inostranstvu. Nekolicina ekstremnih kleronacionalista u zemljama Zapadne Evrope, u verskim obredima otvoreno širi antijugoslovensku propagandu.

Tako se, eto, subverzivno-propagandna delatnost može maskirati čak i u - deset božjih zapovesti.

Bez nevažnih stvari

Svima je još u najsvežijem sećanju "slučaj Rožić", koji je uzbudio ne samo sportsku javnost. Poznato je da u prekomorskim zemljama deluje nekoliko fudbalskih klubova u kojima glavnu reč imaju ustaški ili četnički emigranti: upravo "slučaj Rožić" pokazao je kakav propagandni uticaj ti klubovi mogu da imaju.

Naravno, sportske manifestacije se naširoko koriste za deljenje propagandnog materijala i agitaciju svake vrste.

Ne treba smetnuti s uma da se i kulturne manifestacije često pretvaraju u antijugoslovenska posela. "Dani hrvatske kulture", "Albanske kulturne večeri" i slične priredbe, po pravilu se pretvaraju u otvorene antijugoslovenske demonstracije.

Na primer, spomenimo emigrantske balističke organizacije koje su, u okviru proslave "Dana zastave 28. novembra" održale oko dvadeset skupova na kojima se, uglavnom, napadala naša zemlja.

Tu su i razni kvazinaučni skupovi, koji pretenduju na nekakvom međunarodnom značaju. Početkom avgusta 1983. "Nova demokratska alternativa" organizovala je sastanak na kojem je razmatrano stanje u Jugoslaviji, posebno na Kosovu. Tom prilikom, zaključeno je da se intenzivira rad na stvaranju veza u zemlji i inostranstvu.

U njihovoj organizaciji u proleće 1984. godine, održan je simpozijum na kojem su učestvovali i pojedini strani stručnjaci za Jugoslaviju: Međutim, prema oceni britanskih novinara, ovaj "naučni skup" je protekao u "... dosadnim i nerazumljivim izlaganjima".

Sa svoje strane, pripadnici "Nove demokratske alternative" tvrde da su strani učesnici "... pokazali veoma slabo poznavanje situacije u Jugoslaviji".

Ista pesma, nove generacije

Subverzivno-propagandna delatnost informbirovske emigracije zaostaje i po obimu i po kvalitetu za propagandom fašističke emigracije na Zapadu. Međutim, u njihovom delovanju oseća se sinhronizacija iz jednog centra, što ukazuje da su veoma dobro organizovani. Najčešće pribegavaju metodu indoktrinacije pojedinaca i ilegalnom ubacivanju propagandnog materijala u našu zemlju.

U poslednje vreme, sve češće stupaju u vezu sa pojedinim pripadnicima birokratsko-dogmatske grupacije, a kao posebna novina u njihovom delovanju je i sve veća orijentacija na omladinu i borce, pri čemu polaze od procene da su ove kategorije nezadovoljne svojom pozicijom i traže rešenje u politici "čvrste ruke".

Pojedini IB emigranti, u svom propagandnom delovanju. rade na dograđivanju materijala "barskog kongresa nove KPJ", kojeg nostalgično nazivaju "... kongresom preporoda jugoslovenskih komunista". Imaju nameru da te materijale upute i nekim komunističkim partijama.

Pored toga. poznato je da rade i na pripremi građe za "... dalju demistifikaciju Tita i njegovih grešaka", ali još nisu počeli sa štampanjem i distribucijom, jer bi to moglo da dovede do kompromitovanja zemalja koje im daju gostoprimstvo. Ipak, može se dogoditi da ovo obave u nekim drugim zemljama.

Terapija

Sredinom januara, Odbor za unutrašnju politiku Saveznog veća Skupštine SFRJ razmatrao je informaciju o subverzivno-propagandnoj delatnosti uperenoj protiv Jugoslavije. Informaciju je podneo podsekretar u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove Anđelko Maslić.

Delegati su prihvatili informaciju i zaključili da naše društvo ima platformu za uspešnu borbu protiv aktivnosti neprijateljske emigracije, ali su istakli potrebu da se obezbedi bolja organizovanost kako bi ta borba bila uspešnija.

Posebni zadaci stavljeni su pred subjekte društvene samozaštite i nosioce informativno-propagandne delatnosti, a u cilju intenziviranja rada na samozaštitnom radu naših građana na radu i boravku u inostranstvu.

Podvučena je potreba organizacionog jačanja naših radnika na zadacima društvene samozaštite; pravovremeno informisanje naših građana i iseljenika o događajima u zemlji; pažljivije praćenje propagande neprijateljske emigracije; efikasnije otkrivanje kanala kojima se u zemlju ubacuje propagandni materijal; pojačana kontrola na graničnim prelazima; traženje kod stranih vlada da onemoguće antijugoslovensko delovanje neprijateljske emigracije; smišljenije suprotstavljanje propagandnim prodorima neprijateljske emigracije u inostrana sredstva informisanja i potpunije obaveštavanje inostranih propagandnih i političkih institucija i istaknutih pojedinaca kao i šire javnosti o profašističkoj usmerenosti neprijateljske emigracije.

Međutim, bez obzira na sve mere koje se preduzimaju i koje će se tek preduzeti, izvesno je da će antijugoslovenska emigracija i dalje intenzivirati svoju subverzivno-propagandnu delatnost koristeći sva raspoloživa sredstva, sa željom da gde god je to moguće, ruše ugled koji Jugoslavija ima u svetu. 

Napisao: Miloš Lazić (Zum reporter, 1985.)

Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate