Kako to obično biva kada se govori ili
piše o antijugoslavenskoj emigraciji, i ovaj tekst mogao bi početi
sa otrcanom frazom o vuku u jagnjećoj koži; ipak, radi se o suviše
ozbiljnim stvarima...
... koje se ne mogu ni predstaviti, niti objasniti tek duhovitim primedbama i aluzijama.
... koje se ne mogu ni predstaviti, niti objasniti tek duhovitim primedbama i aluzijama.
Pojačana subverzivno-propagandna
delatnost raznoraznih emigrantskih grupa rasutih širom sveta,
predstavlja surovu realnost: tempirane bombe iz bogatog arsenala
školovanih stručnjaka psihološkog ratovanja, nemaju manju snagu
od paklenih mašina koje širom sveta odnose nedužne žrtve.
Naprotiv, moglo bi se reći da je njihova snaga utoliko razornija,
ukoliko je njihova detonacija tiša.
Intenziviranje subverzivno-propagandnih
aktivnosti poklapa se sa procenom izvesnih zapadnih analitičara da
je Jugoslavija, zbog problema prouzrokovanih nezavidnom ekonomskom
situacijom, postala dovoljno osetljiva na prodore različitih
ideologija čiji je zajednički imenitelj - antisocijalizam.
Naravno, ovakva delatnost
neprijateljske emigracije nikako ne znači da se ona definitivno
odrekla terorističkih metoda i bombaških akcija. Vodeći računa o širokoj svetskoj borbi protiv terorizma i sve oštrijem
sankcionisanju sličnih aktivnosti, ona se uključila u isforsiranu
kampanju Zapada za poštovanje i odbranu ljudskih prava i sloboda,
pokušavajući da se predstavi kao deo političke opozicije
postojećem političkom uređenju nezavisne, nesvrstane, samoupravne,
socijalističke Jugoslavije.
Predstavljajući se pred svetskom
javnošću kao politička formacija, "borci za nacionalna prava"
ili "istočni disidenti’', obezbeđuju legalan status i javne
odnose sa takozvanim "humanitarnim organizacijama", pa čak
i sa nekim političkim organizacijama.
Vođen majstorskom dirigentskom
palicom, crni hor antijugoslovenske emigracije iz sazvučja
kakofonije prelazi na skladno pojenje složne porodice vezane čvrstim
nitima zajedničkog cilja - rušenje političkog sistema i
rasparčavanja Jugoslavije.
Sadržaj subverzivno-propagandnog delovanja određuje uglavnom takozvani intelektualni deo
antijugoslovenske emigracije okupljen i organizovan u "Hrvatskom
narodnom vijeću" (sačinjavaju ga emigranti koji su u zemlji
osuđivani zbog pripadnosti ilegalnim i neprijateljskim
organizacijama), "Novoj demokratskoj alternativi" (okuplja
uglavnom pročetnički orijentisane intelektualce, a ima podršku i
od intelektualaca drugih nacionalnosti), "Slovenačkoj
krišćanskoj demokraciji" i sličnim.
Među ovim
"intelektualcima" regrutuju se i "stručnjaci za
Jugoslaviju i socijalističku ideologiju" za rad u pojedinim
institucijama stranih zemalja.
Obnavljanje arsenala
Sve češće u dokumentima i izjavama
koje saobraćaju među predstavnicima antijugoslovenske emigracije provlači se teza
da se "... borba za nacionalno oslobođenje ne sme voditi u ime bilo koje
ideologije, pa ne sme biti ni antikomunistička, mora biti rezultat
zajedničkog delovanja emigracije i - snaga u zemlji"!
Tako se
dogodilo da se u časopisu naizgled nevinog naslova "Na pragu
sutrašnjice" (koji pretenduje da se bavi, kako je to naznačeno
"dijalogom o demokratskim, nacionalnim i socijalnim problemima
hrvatske borbe ) pojavio tekst "Konac Titove Jugoslavije i
zadaci hrvatske politike", koji su, između ostalih, potpisali i
Ante Ciliga, Zlatko Markus i Nevenko Brljević. Nema sumnje da izraz
"hrvatska politika" u ovom i ovakvom kontekstu ima sasvim
određeno značenje: ipak, to potpisnicima teksta nije ni najmanje
zasmetalo da nedavno pošalju "apel" sličnog sadržaja - Predsedništvu CK SKJ.
Ovaj akt sasvim je u skladu sa sve
češće propagiranom idejom o postojanju navodno jedinstvenih
nacionalnih organizacija koje izražavaju interese ne samo
emigracije, već su zasnovane i na opredeljenjima pripadnika te
nacije u zemlji!
Ovim bi se, takođe, trebalo prikazati
kako se deo emigracije odrekao terorizma i priklonio "političkoj
borbi". Zbog toga, sve češće se čuje zahtev za zajedničko
delovanje emigrantskih organizacija različitih nacionalnih
pripadnosti. Ovo se, za sada, ostvaruje jedino u povremenim
zajedničkim demonstracijama albanske i hrvatske neprijateljske
emigracije, kroz direktne kontakte "zainteresovanih firmi" i kroz delovanje "Nove demokratske alternative".
Ova "politička koalicija"
izgrađena je zahvaljujući činjenici da su se, u ovom trenutku,
neke antijugoslovenske emigrantske organizacije odrekle separatizma,
svoje osnovne idejne orijentacije. Međutim, očigledno je da je cilj
"savezništva" upravo suprotan: promena društveno-političkog
sistema u Jugoslaviji, čime bi se omogućilo stvaranje "Nezavisne
države Hrvatske", "Velike Srbije", "Etničke
Albanije", "Nezavisne Slovenije", "Velike
Bugarske", "Jedinstvene Makedonije", "Treće
Jugoslavije" i još sijaset kvazinacionalnih i kvazidržavnih
tvorevina!
Ovakvi koncepti posebno odgovaraju
reakcionarnim antikomunističkim krugovima na Zapadu, sa kojima
antijugoslovenska emigracija otvoreno koketira: gdegod je to dovelo
i do prave adopcije, pa mali štićenici počinju da se bave i
visokom politikom.
Na primer, u izveštaju podnetom na V saboru Hrvatskog narodnog vijeća, Mate Meštrović, inače predsednik Izvršnog odbora ove organizacije, posebno je naglasio da Zapad treba uveriti kako je "... stvarna opasnost po stabilnost Balkana ovakva nestabilna Jugoslavija, a ne Nezavisna država..."!
Na primer, u izveštaju podnetom na V saboru Hrvatskog narodnog vijeća, Mate Meštrović, inače predsednik Izvršnog odbora ove organizacije, posebno je naglasio da Zapad treba uveriti kako je "... stvarna opasnost po stabilnost Balkana ovakva nestabilna Jugoslavija, a ne Nezavisna država..."!
U kolažu najrazličitijih ideja,
posebno mesto zauzima teza koju je proturio Bruno Bušić, a koji se
među prvima zalagao za "saradnju hrvatske emigracije i
hrvatskih komunista u borbi za samostalnu hrvatsku državu"!(?)
Bavljenje "visokom politikom"
nije sprečilo zagovornike subverzivno-propagandnih aktivnosti da se
bave i malim, prljavim igrama. Na primer, pred sezonu godišnjih
odmora, rasturaju se leci u kojima se dramatizuje nestašica
pojedinih prehrambenih artikala i benzina, rigoroznost i sitničavost
naših carinskih organa i slično. Tako se dogodilo da se u jednom
primerku nedeljnika "Štern", kupljenom u Ljubljani, pronađe
takav letak na francuskom jeziku!
"Hrvatsko narodno vijeće" je štampalo "Proglas hrvatskim radnicima u inozemstvu" i
"Važno saopćenje deviznim štedišama u jugoslovenskim
bankama", kojima se pozivaju naši radnici na privremenom radu u
inostranstvu, da svoje devizne ušteđevine ne ulažu u jugoslovenske
banke!
Delatnost antijugoslovenske emigracije
obezbeđena je značajnom materijalnom bazom. O kolikim se sredstvima
radi, najbolje pokazuje podatak da pojedine organizacije imaju u
vlasništvu više velikih štamparija u kojima se, po nepotpunim
podacima, štampa preko 200 listova, časopisa i drugih publikacija,
kao i da je u toku samo jedne godine u zemlju upućeno blizu 200
hiljada primeraka raznog propagandnog materijala. Uz to, u nekim
zemljama su im, u istu svrhu, ustupljeni programi radio i
televizijskih stanica.
Opasan virus
Subverzivno propagandna delatnost
antijugoslovenske emigracije usmerena je polivalentno: upućena je
vlastitim redovima, našim građanima na privremenom radu ili boravku
u inostranstvu, pripadnicima jugoslovenskih naroda i narodnosti koji
žive u zagraničnom prostoru, delovima inostrane javnosti i, naravno
pojedincima u zemlji.
Osnovna teza u propagandnom delovanju
usmerenom prema našim građanima na privremenom radu u inostranstvu,
predstavlja zapravo aksiom metodologije psihološkog rata, i sadržana
je u konstataciji da je "... strategijsko pitanje nastavka borbe protiv
Jugoslavije pridobijanje što većeg broja do sada nekompromitovanih
pojedinaca - nosilaca jugoslovenskih putnih isprava"!
Drugim rečima, radi se o - klasičnom
vrbovanju - pomognutom najmodernijim saznanjima iz oblasti psihologije
grupe i pojedinca!
Zbog toga, posebno je izraženo
delovanje subverzivnih grupa usmereno na klubove naših radnika.
Metodi su poznati: zastrašivanje, provokacije, pretnje, glasine,
onemogućavanje priredbi i manifestacija i slično. U ovome je
najdalje otišla albanska emigracija, koja je uspela da se
infiltrira u nekoliko postojećih klubova, kao i da osnuje dvadesetak
sopstvenih.
Na žalost, događaji su pokazali da neprijateljska emigracija veoma dobro koristi neke naše poslovične slabosti, posebno neblagovremeno i nepotpuno informisanje naših radnika na privremenom radu u inostranstvu o događajima u zemlji, pogotovo o stvarima koje se tiču njihovog materijalnog položaja.
Tako je, na primer, ustaška emigracija lansirala glasinu da će se blokirati devizni računi građana, kao i da je "... počelo oduzimanje deviza od strane organa unutrašnjih poslova bez formalnog sudskog naloga"!
Ili, tokom 1983, godine, povodom izmena carinskih propisa, širene su dezinformacije o sadržini tih izmena i glasine o rigoroznim postupcima naših graničnih i carinskih organa prema radnicima prilikom njihovog dolaska u zemlju! Tom prilikom, deo konzervativnih inostranih glasila pisao je o "gomilama robe" koju su naši radnici ostavljali na "ničijoj zemlji", jer nisu bili upoznati sa promenom carinskog režima, što je proturenim glasinama davalo popriličnu težinu.
Tako je, na primer, ustaška emigracija lansirala glasinu da će se blokirati devizni računi građana, kao i da je "... počelo oduzimanje deviza od strane organa unutrašnjih poslova bez formalnog sudskog naloga"!
Ili, tokom 1983, godine, povodom izmena carinskih propisa, širene su dezinformacije o sadržini tih izmena i glasine o rigoroznim postupcima naših graničnih i carinskih organa prema radnicima prilikom njihovog dolaska u zemlju! Tom prilikom, deo konzervativnih inostranih glasila pisao je o "gomilama robe" koju su naši radnici ostavljali na "ničijoj zemlji", jer nisu bili upoznati sa promenom carinskog režima, što je proturenim glasinama davalo popriličnu težinu.
Kao oprobani metod, koristi se i najgrublji pritisak i pretnja. U tome se posebno ističe albanska neprijateljska emigracija, u prvom redu PASRJ, koji otvorenim pretnjama pokušava da prisili najuticajnije aktiviste klubova radnika na privremenom radu, da ili promene stav, ili se vrate u zemlju!
Ipak, češće se koriste suptilniji metodi, pogotovo ubacivanja nekompromitovanih, a
indoktriniranih pojedinaca među naše radnike.
Šta je demokratija
Januara 1984. godine održan je i V
sabor "Hrvatskog narodnog vijeća", na kojem je najavljena
i izrada elaborata "o prijemu Hrvatske u OUN", (otprilike
kao M. R. Ukrajina) pa su, tom prilikom, doneti i zaključci:
"Hrvatski narod, kao i svi drugi narodi, ima pravo da u svojoj domovini revolucijom i oružanom borbom ostvari svoju narodnu slobodu i državnu nezavisnost: emigracija ima pravo da legitimnim sredstvima, u okviru zakona zemlje u kojoj deluje, zastupa interese hrvatskog naroda u svijetu; HNV će djelovati na objedinjavanju svih činilaca hrvatske osloboditeljske borbe, bez obzira na postojeće političke, vjerske i druge razlike. Osnovni cilj je samostalna hrvatska država i nikakva kompromisna Jugoslavija ne dolazi u obzir; HNV će djelovati u skladu sa stvarnim mogućnostima oslanjajući se na vlastite snage".
Očigledna je želja "Hrvatskog narodnog vijeća" da se izbori za tretman "hrvatske vlade u izgnanstvu", "legitimnog predstavnika hrvatskog naroda u izbeglištvu", što, opet, ukazuje na njihovu nadu da će na taj način izjednačiti svoj položaj sa statusom na primer PLO, ili drugih oslobodilačkih pokreta!
Ovo je samo jedan od primera napora
koje emigracija ulaže, a mora se priznati da delimično i uspeva.
da za svoje ciljeve pridobije inostrane društvene i političke
organizacije i državne institucije, sa namerom da uz njihovu pomoć
dobije status "političke organizacije" i da se u svetskoj
javnosti predstavi kao "... jedna od snaga koja ima pravo da
učestvuje u odlučivanju o daljem demokratskom razvoju Jugoslavije".
Upravo zbog toga, antijugoslovenska
emigracija nastoji da svoju propagandu plasira i kroz strana sredstva
informisanja, u čemu im nesebičnu pomoć pružaju njihovi provereni
simpatizeri, po pravilu iz najreakcionarnijih antikomunističkih
krugova! Među ovim simpatizerima, da podsetimo, nalazi se i H. P.
Rulman, koji je bio dopisnik časopisa "Der Spiegel",
inače osuđen 6. januara 1971. godine zbog špijunske delatnosti.
Karakterističan je i primer
predizbornog mitinga u izvesnom gradu, koji je održan u Domu
ustaške emigracije, gde je jedan od lidera opozicije u tom mestu
obećao prisutnim emigrantima da će, u slučaju njegove pobede na
izborima, dobiti "... slobodan hrvatski radio-sat i TV program".
U želji da se svetskoj javnosti
predstavi kao "politička organizacija" antijugoslovenska
emigracija neštedimice upućuje raznorazne peticije i memorandume stranim
vladama i međunarodnim vladinim i humanitarnim organizacijama. Kroz
ovo dopisivanje, izražena je želja "internacionalizacije" pitanja "... prava na samoopredeljenje naroda u
okviru sadašnje Jugoslavije", kao i "međunarodno
priznanje" emigrantskih organizacija kao glavnih nosilaca
interesa jednog naroda!
Ideološka humanost
Ni međunarodne i nacionalne
humanitarne organizacije nisu imune na uticaje antijugoslovenske
emigracije. Među njima, najveći uticaj na stvaranje utiska o
nepoštovanju ljudskih prava i sloboda u Jugoslaviji ima
Amnesty International, čije podatke iz godišnjih izveštaja koriste
vlade pojedinih zemalja u svojini službenim informacijama!
Ova organizacija je, u poslednjih nekoliko godina, veoma često pokretala kampanje slanja pisama našim najvišim organima, a povodom raznih "slučajeva zatvorenika savesti"! Pojedinci, koji su u našoj zemlji bili osuđivani zbog dokazane neprijateljske delatnosti, bili su (po uzoru na "Plejboj") proglašavani od ove organizacije za "zatvorenike meseca"!
Ova organizacija je, u poslednjih nekoliko godina, veoma često pokretala kampanje slanja pisama našim najvišim organima, a povodom raznih "slučajeva zatvorenika savesti"! Pojedinci, koji su u našoj zemlji bili osuđivani zbog dokazane neprijateljske delatnosti, bili su (po uzoru na "Plejboj") proglašavani od ove organizacije za "zatvorenike meseca"!
Poznato je da su akcije Amnesty
International podsticane najčešće od strane neprijateljskih
grupacija u zemlji, međutim, sigurno je da su u pokretanju tih
akcija i pružanju podataka o raznoraznim "slučajevima"
dosta pripomogli i predstavnici neprijateljske emigracije, pre svega
ustaške, "Nove demokratske alternative" i PASRJ-a.
Sličnu aktivnost razvile su i neke
nacionalne organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i
neka udruženja.
Prenebregava se, međutim, činjenica
da sva prava i sve slobode, pa i građanske, često najviše trpe
zbog - zaštitnika. U ovakvom kontekstu, situacija se bitno menja i
umesto da se diskredituje naš politički i pravni sistem,
obezvređuje se aktivnost upravo - humanitarnih organizacija.
I Bog bi se zastideo
Neprijateljska emigracija oduvek rado
koristi verske skupove za propagiranje svojih ideja. U prekomorskim
zemljama, gde je posebno aktivan raskolnički deo sveštenstva Srpske
pravoslavne crkve, na raznim skupovima prisustvuje i do 7.000 ljudi,
što se redovno koristi za deljenje propagandnog materijala, a na
nekima istupaju i poznati pripadnici antijugoslovenske emigracije.
Tako je, na primer, na proslavi Vidovdana 28. VI 1983. godine u Australiji, gde su učestvovali i sveštenici iz zemlje, govorio i ratni zločinac pop Momčilo Đujić.
Tako je, na primer, na proslavi Vidovdana 28. VI 1983. godine u Australiji, gde su učestvovali i sveštenici iz zemlje, govorio i ratni zločinac pop Momčilo Đujić.
Raskolnički deo sveštenstva uputio
je i pismo Kongresu SAD, kojim se čak traži odobrenje sredstava za
izgradnju spomenika Draži Mihajloviću.
Mora se naglasiti da su "Raskolnici"
deo sveštenstva Srpske pravoslavne crkve koji ne priznaje vrhovnu
vlast patrijarha Germana. Odvojili su se od Patrijaršije u Beogradu
i formirali "samostalnu srpsku pravoslavnu crkvu".
Ustaška emigracija, koja je inače
veoma prisutna među sveštenicima Rimokatoličke crkve, koristi za
propagandne ciljeve čak i pastoralni rad sveštenika iz zemlje u
inostranstvu. Nekolicina ekstremnih kleronacionalista u zemljama
Zapadne Evrope, u verskim obredima otvoreno širi antijugoslovensku
propagandu.
Tako se, eto, subverzivno-propagandna delatnost može maskirati čak i u - deset božjih zapovesti.
Bez nevažnih stvari
Svima je još u najsvežijem sećanju "slučaj Rožić", koji je uzbudio ne samo sportsku javnost.
Poznato je da u prekomorskim zemljama deluje nekoliko fudbalskih
klubova u kojima glavnu reč imaju ustaški ili četnički emigranti:
upravo "slučaj Rožić" pokazao je kakav propagandni
uticaj ti klubovi mogu da imaju.
Naravno, sportske manifestacije se
naširoko koriste za deljenje propagandnog materijala i agitaciju
svake vrste.
Ne treba smetnuti s uma da se i
kulturne manifestacije često pretvaraju u antijugoslovenska posela.
"Dani hrvatske kulture", "Albanske kulturne večeri"
i slične priredbe, po pravilu se pretvaraju u otvorene
antijugoslovenske demonstracije.
Na primer, spomenimo emigrantske
balističke organizacije koje su, u okviru proslave "Dana
zastave 28. novembra" održale oko dvadeset skupova na kojima
se, uglavnom, napadala naša zemlja.
Tu su i razni kvazinaučni skupovi,
koji pretenduju na nekakvom međunarodnom značaju. Početkom avgusta
1983. "Nova demokratska alternativa" organizovala je
sastanak na kojem je razmatrano stanje u Jugoslaviji, posebno na
Kosovu. Tom prilikom, zaključeno je da se intenzivira rad na
stvaranju veza u zemlji i inostranstvu.
U njihovoj organizaciji u proleće 1984. godine, održan je simpozijum na kojem su učestvovali i pojedini strani stručnjaci za Jugoslaviju: Međutim, prema oceni britanskih novinara, ovaj "naučni skup" je protekao u "... dosadnim i nerazumljivim izlaganjima".
Sa svoje strane, pripadnici "Nove demokratske alternative" tvrde da su strani učesnici "... pokazali veoma slabo poznavanje situacije u Jugoslaviji".
U njihovoj organizaciji u proleće 1984. godine, održan je simpozijum na kojem su učestvovali i pojedini strani stručnjaci za Jugoslaviju: Međutim, prema oceni britanskih novinara, ovaj "naučni skup" je protekao u "... dosadnim i nerazumljivim izlaganjima".
Sa svoje strane, pripadnici "Nove demokratske alternative" tvrde da su strani učesnici "... pokazali veoma slabo poznavanje situacije u Jugoslaviji".
Ista pesma, nove generacije
Subverzivno-propagandna delatnost
informbirovske emigracije zaostaje i po obimu i po kvalitetu za
propagandom fašističke emigracije na Zapadu. Međutim, u njihovom
delovanju oseća se sinhronizacija iz jednog centra, što ukazuje da
su veoma dobro organizovani. Najčešće pribegavaju metodu
indoktrinacije pojedinaca i ilegalnom ubacivanju propagandnog
materijala u našu zemlju.
U poslednje vreme, sve češće stupaju
u vezu sa pojedinim pripadnicima birokratsko-dogmatske grupacije, a
kao posebna novina u njihovom delovanju je i sve veća orijentacija
na omladinu i borce, pri čemu polaze od procene da su ove kategorije
nezadovoljne svojom pozicijom i traže rešenje u politici "čvrste
ruke".
Pojedini IB emigranti, u svom
propagandnom delovanju. rade na dograđivanju materijala "barskog
kongresa nove KPJ", kojeg nostalgično nazivaju "... kongresom
preporoda jugoslovenskih komunista". Imaju nameru da te
materijale upute i nekim komunističkim partijama.
Pored toga. poznato je da rade i na
pripremi građe za "... dalju demistifikaciju Tita i njegovih
grešaka", ali još nisu počeli sa štampanjem i distribucijom,
jer bi to moglo da dovede do kompromitovanja zemalja koje im daju
gostoprimstvo. Ipak, može se dogoditi da ovo obave u nekim drugim
zemljama.
Terapija
Sredinom januara, Odbor za unutrašnju
politiku Saveznog veća Skupštine SFRJ razmatrao je informaciju o
subverzivno-propagandnoj delatnosti uperenoj protiv Jugoslavije.
Informaciju je podneo podsekretar u Saveznom sekretarijatu za
unutrašnje poslove Anđelko Maslić.
Delegati su prihvatili informaciju i
zaključili da naše društvo ima platformu za uspešnu borbu protiv
aktivnosti neprijateljske emigracije, ali su istakli potrebu da se
obezbedi bolja organizovanost kako bi ta borba bila uspešnija.
Posebni zadaci stavljeni su pred subjekte društvene samozaštite i nosioce informativno-propagandne delatnosti, a u cilju intenziviranja rada na samozaštitnom radu naših građana na radu i boravku u inostranstvu.
Podvučena je potreba organizacionog jačanja naših radnika na zadacima društvene samozaštite; pravovremeno informisanje naših građana i iseljenika o događajima u zemlji; pažljivije praćenje propagande neprijateljske emigracije; efikasnije otkrivanje kanala kojima se u zemlju ubacuje propagandni materijal; pojačana kontrola na graničnim prelazima; traženje kod stranih vlada da onemoguće antijugoslovensko delovanje neprijateljske emigracije; smišljenije suprotstavljanje propagandnim prodorima neprijateljske emigracije u inostrana sredstva informisanja i potpunije obaveštavanje inostranih propagandnih i političkih institucija i istaknutih pojedinaca kao i šire javnosti o profašističkoj usmerenosti neprijateljske emigracije.
Posebni zadaci stavljeni su pred subjekte društvene samozaštite i nosioce informativno-propagandne delatnosti, a u cilju intenziviranja rada na samozaštitnom radu naših građana na radu i boravku u inostranstvu.
Podvučena je potreba organizacionog jačanja naših radnika na zadacima društvene samozaštite; pravovremeno informisanje naših građana i iseljenika o događajima u zemlji; pažljivije praćenje propagande neprijateljske emigracije; efikasnije otkrivanje kanala kojima se u zemlju ubacuje propagandni materijal; pojačana kontrola na graničnim prelazima; traženje kod stranih vlada da onemoguće antijugoslovensko delovanje neprijateljske emigracije; smišljenije suprotstavljanje propagandnim prodorima neprijateljske emigracije u inostrana sredstva informisanja i potpunije obaveštavanje inostranih propagandnih i političkih institucija i istaknutih pojedinaca kao i šire javnosti o profašističkoj usmerenosti neprijateljske emigracije.
Međutim, bez obzira na sve mere koje
se preduzimaju i koje će se tek preduzeti, izvesno je da će
antijugoslovenska emigracija i dalje intenzivirati svoju
subverzivno-propagandnu delatnost koristeći sva raspoloživa
sredstva, sa željom da gde god je to moguće, ruše ugled koji
Jugoslavija ima u svetu.