Ponoć je prošla i sve mrzne.
Napolju je ipak dvije-tri stotine mladih građana koji čekaju da se pojavi neki od glumaca "Bitke na Neretvi".
Unutra, u nekoliko dvorana hotela
"Evropa", pod blijedim plamičcima voštanica i pod
prigušenim sijalicama, svečana večera tek je počela.
Starinski dukati, zlatno obojeni lanci i žute oplate na crnom marijaterezijskom veluru, bijelim eskimo minicama ili haljinama do stopala što ih nose filmske "dive", vraćaju nas u dvoranu prošlosti.
Starinski dukati, zlatno obojeni lanci i žute oplate na crnom marijaterezijskom veluru, bijelim eskimo minicama ili haljinama do stopala što ih nose filmske "dive", vraćaju nas u dvoranu prošlosti.
Čini se da su ustali galijoti, slavni
generali, mrtve princeze... Šutnja je oreol gracioznosti,
vrijednosti, uspjeha, afirmacije, ambicije. Ali i ta prividna
nezainteresiranost odaje zabrinutost, kao da se svi ljute što baš
oni nisu - u središtu pažnje.
Takav je okupljeni svijet.
Pokušavamo shvatiti rijetke usiljene
osmijehe, neobičnu odjeću, prikrajke i središnje ličnosti za
svakim stolom, desne ruke koje se pružaju samo nekima, ili skriveni
mig koji opreznom novinaru - ne može izmaći.
Stotinu ruža za Iru Fürstenberg
Zvoni telefon. Zove nas gazdarica kod
koje smo odsjeli, u neposrednoj blizini hotela "Evropa".
Kaže:
- Kod moje prijateljice danas popodne
stigli su neki talijanski glumac i njegov menedžer. Zamislite,
raspakirali su desetak kofera, okupali se i prilegli pred početak
premijere. Dva sata kasnije saznali su da u "Evropi", u
apartmanu broj 501. spava barunica Ira Fürstenberg. Skupili su
stvari i otišli. Onaj glumac je rekao:
- Ja ne mogu bez barunice, moram
odsjesti u njenoj blizini. Ujutro ću joj poslati sto crvenih ruža.
Spuštamo slušalicu, zahvaljujemo
oznojenim recepcionarima (da, oznojenim!) i vraćamo se u svečarski
okićene dvorane. Jimmy Stanić s dva prsta polagano skida otpalu
kosu s ramena djevojke koja sjedi do njega. Josipa Lisac izjavljuje:
- Zamislite, večeras moram pjevati.
Ako samo vidim da Sylva Koscina počne jesti dok pjevam, prestat ću.
Šta je ona bolja od mene, od vas, od svih nas?
- Ne srdi se, nećeš pjevati. Orkestar
hotela "Evropa" neće prepustiti večeras svoje mjesto
pozvanom orkestru - tješi je Jimmy Stanić.
Carlo Ponti okružen je crnim i plavim
djevojkama iz naših gradova. U njihovu društvu podsjeća na
rastvoreni bijeli cvijet s crnim tučkom. Veseo je i nasmijan, ali ne
znamo o čemu pričaju. Budući da su sve to glumice, može se
pretpostaviti da mu laskaju, ili da se raspituju o Sofiji, Carlu
junioru i - novim filmovima.
Božidarka uz Bondarčuka
Veselo društvo okupilo se i oko glumca
i režisera Sergeja Bondarčuka. Božidarka Frajt, koja se ne odvaja
od njega, moli da joj dodijeli neku ulogu u svojim budućim
filmovima. Miodrag Bulatović-Vib nudi Bondarčuku dvanaest varijanti
Gogoljeva "Nosa" što ih je napisao za film, Oleg Vidov
hvali slavnog glumca i režisera kao dobrog čovjeka. Dodaje:
- I Bulajić je velik režiser i
čovjek. Ustrajan je uporan, strpljiv, komunikativan i što je
neobično važno - odličan organizator. S njim i Bondarčukom užitak
je raditi...
- Da li ćete Božidarku angažirati
kao glumicu u svom prvom ili u nekom drugom filmu, ili se i vi bojite
da je uzmete? - pita kolega Marino Zurl iz "Arene".
- Putovi gospodnji su nepoznati - smije
se Bondarčuk.
- Onda ću postati religiozna - kaže
Frajtova.
- Sjetite se što sam vam napisao kao
posvetu u knjizi o snimanju "Neretve"? Evo da pročitam: "O
Bože (ime Božidarke) da l' se može? Može!" Nadati se možete
- odgovara Bondarčuk.
- Molimo za jednu posebnu fotografiju -
obraća se foto-reporter "Starta" Bondarčuku. - Držite u
ruci knjigu o "Neretvi".
- "Start" se štampa u
koloru. U sredini obično donosi polugolu zgodnu djevojku -
objašnjava glumcu Miodrag Bulatović-Vib.
Vraćamo se u dvorane za večere.
Atmosfera je izmijenjena. To je sada "ludi mladi svijet",
veseo, razgovorljiv. Najupadljivija ličnost je Veljko Bulajić.
Čudimo se od čega su mu crvene ruke.
- Da su od čelika, već su se morale
rastopiti od rukovanja, "toplih" bijelih dlanova i
nazdravica.
Ustajući da se slika, Bondarčuk pita:
- Treba li da se i ja svučem?
Zatim dodaje:
- Fotografiju zadržite, a meni
pošaljite polugolu ljepoticu iz sredine...
Svi se smiju.
Orson stigao u času smrti
- Opet telefon za vas - obraća se
ljubazni konobar.
Gazdarica nas zove:
- "Centrotrans" iz Ulice
maršala Tita 26 ugovorio je za smještaj onoga talijanskog glumca i
njegova menedžera cijenu od tisuću i dvjesta novih dinara. Hoće li
oni to platiti mojoj prijateljici kad su samo spavali - dva sata?
Tražimo etažne konobare Jusufa
Šahovića i Herendu Veiza, te domaćicu "Evrope" Milicu
Ledinski, da nam kažu tko je bio onaj glumac i da li je Ira
Fürstenberg u njegovoj blizini.
Lakše je doći do svih "zvijezda"
nego do konobara. Prezagušeni su poslom, izgubljeni u apartmanima.
- Je li to stan Fatime Nikšić? Kod
vas su trebali odsjesti Orson Welles i Olga Palinkaš. Jesu li došli
na spavanje? - pitamo stanodavku iz Ulice Danijela Ozme.
Javlja se njen suprug:
- Oni su u Sarajevo stigli pola sata
prije završetka filma. Čekali smo ih tri dana.
- I još ih čekate, iako je ponoć
prošla?
- Imamo ugovor, moramo biti
gostoljubivi, moramo ih čekati.
Orson Welles je na premijeru "Neretve"
stigao u trenutku kad ga je, kao političara-četnika, koji je došao
iz Londona, ubio četnički komandant. Kad su Predsjedniku Republike
saopćili da je Orson pred vratima, našalio se:
- I baš sada kad su ga ubili!
Orson iz Dubrovnika nije htio putovati
za Sarajevo u malom prenatrpanom avionu sa četiri sjedišta, a
rezerviranom za - devet gostiju pozvanih na premijeru. Krenuo je
automobilom i - zakasnio.
Iz ruku nam otimaju telefon. Guraju se
novinari stranih i domaćih revija i listova, recepcionare opsjedaju
Sarajke koje su se uspjele progurati u hotel, gost čeka pola sata da
dođe do ključa svoje sobe.
Sylvin sitniš za čistača cipela
Svira orkestar hotela, onaj koji nije
htio prepustiti svoje mjesto drugima. Ne smetaju viljuške i žlice.
Bijeli i crni vuneni šalovi s "oknima"
skinuti su. Ukazali su se prorezi na grudima i vratu, obrubljeni
nježnim čipkama raznih boja, srebrnim značkama, amajlijama od
keramike. Mini sarme, kolači tufahije, reprezentacijska žilavka i
blatina, maksi šaputanja - sve to sada daje sliku neuobičajenu za
Sarajevo. Prisjećamo se današnjega jutra, još spektakularnijeg ...
Načičkana Baš-čaršija uzbudila se
nenadanim dolaskom "ćelavog" Yula Brynnera u crnoj odjeći,
uvijek nasmijanoga i šarmantnog, Sylve Koscine, Carla Pontija,
Sergeja Bondarčuka, Olega Vidova, Milene Dravić ... Guraju se oko
njih ljudi, pružaju ruke, jedva im dozvoljavaju prolaz do starog
zdanja Hamam-bara.
Kad su ušli u taj jedinstveni objekt i
muzika zasvirala, učinilo se da u svojoj povijesti Hamam-bar -
otkako su ga sazidali neimari Gazi Husref-bega do preuređenja što
ga je izvršio suvremenik Husref Redžić - nikada nije bio ljepši,
svečaniji.
Travnički "Borac"
organizirao je modnu reviju i Gordana Bonetti je najavila zimski
kaput "Anita" od prave kože:
- Ovaj model "Borac" poklanja
Sylvi Koscini.
Zadivljena prikazanim eksponatom,
velika umjetnica izrazila je želju da u njemu prošeće pistom - kao
manekenka.
Prošetala je i rekla:
- Kao dijete radovala sam se aplauzima.
Osjećala sam više nego na filmu da sam ih tada zaslužila. Ponesena
onim što sam ovdje vidjela, žarko sam zaželjela da prošetam
pistom.
Nakon toga je na Baščaršiji očistila
cipele, prije ulaza u čuveni restoran Daire. Čistaču je platila
samo 240 starih dinara!
- Ih, ala me nagradi! - promucao je
stari čistač.
Neće Talijanka s Francuzom
Veljko Bulajić bio je junak dana.
Zaustavljali su ga građani, upućivali mu aplauze, mahali mu:
- Evo našeg Veljka!
- Danas sam najsretniji građanin
Jugoslavije, iskreno se tako osjećam - govorio je on, a imao je i
zašto. Ljudi koji su prošli težak i krvav put revolucije odavali
su mu priznanje na ulici, s prozora, u press-birou, hotelima, svuda
kamo je stizao ...
Čitavo Sarajevo radilo je "u
šahovskim varijacijama" da udovolji svjetskoj filmskoj eliti.
Ipak se dogodilo da su dva gosta stavljena u istu sobu: jedna
Talijanka i jedan Francuz. Protestirali su, a iz recepcije hotela
pozvali su organizatore:
- Neće Talijanka s Francuzom!
- Pozovite hitno matičara - snašao se
netko iz odbora za smještaj.
U drugom hotelu posteljina nije bila
suviše uredna.
- Odmah nabavite stotinu novih plahta -
naredio je direktor.
Zabunom telefonistice bio je to
direktor drugog hotela koji je mislio da se radi o njegovu objektu.
Posluga se čudila što mora mijenjati snježno bijele plahte, ali
nije bilo vremena za - objašnjenje ...
Već smo i mi umorni od prisjećanja.
Toliko je toga u "tri sarajevska dana" bilo da se nije
moglo na sve stići. Gosti iz hotela "Evrope" počeli su se
razilaziti.
- Vani čekaju omladinci i omladinke.
Nećete se probiti dok svima ne date autogram, a dotle ćete se
smrznuti, tu ćete sačekati jutro - upozorava čovjek na vratima.
Poznatiji glumci ne usude se izaći. I
snijeg još pada. Mi se nekako probijamo do kuće u kojoj smo
odsjeli. Dočekuje nas stanodavka, penzionirana profesorica.
- Još niste legli? - pitamo.
- Tko može spavati kad Sarajevo
najveselije živi. Promatrala sam na televiziji otvaranje
"Skenderije", prijem kod Predsjednika Republike, građane
na ulicama. Koliko ih je tražilo kartu? Oh, da sam je ja mogla
dobiti! Ovi će se dani pamtiti...
Sutradan ujutro "Neretva" se
prikazivala u pet sarajevskih kinematografa. Iako su ulaznice bile
skuplje za osam novih dinara od uobičajenih, nestale su za dva sata.
"Crna burza" radila je punom parom. Preprodavači su nudili
ulaznice i po dvostruko i trostruko većoj cijeni.
Pročula se i vijest: "Strani
glumci su otputovali, ali ih je na Ivan-sedlu zahvatila mećava. Ne
mogu ni naprijed ni nazad."
Među onima koje su spasioci zatekli i
vratili u Sarajevo bila je i barunica Ira Fürstenberg.
Sto crvenih ruža nije imala uza se,
niti smo kraj nje primijetili neutvrđenog - obožavaoca.
Što se zbilo u Sarajevu kao da je bilo
iz snova, nalik je spektaklu koji je trajao kratko, a onda iščezao
i zavukao se duboko u - srca i sjećanje.