Pages

Gradi se spomenik na Tjentištu, kipar Miodrag Živković '71: Sutjeska živi u meni punih deset godina

Veljača 1971: "Ponekad mi se čini da sam poznatiji u Čileu, nego u Jugoslaviji! 

Kad pregledam sve izreske iz vodećih čileanskih listova i usporedim s onim što je o meni i mojem djelu napisano u domovini, to mišljenje nameće mi se samo od sebe."

Tako govori Miodrag Živković, docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, kipar, autor mnogih spomenika slobodi, revoluciji, životu, pobjedi. 

I ne pomišlja pri tome da je za to i sam kriv. 

Kad je dovršio "spomenik jugoslavenskom useljeniku" na Trgu Jugoslavije u čileanskom gradu Punta Arenasu, novinari su za njim organizirali pravu potragu da bi ga intervjuirali. 

Ni ovaj put nije bilo lakše. "Žile", kako ga zovu njegove kolege na Akademiji, prijatelji iz rodne Šumadije, kadar je cijeli dan pomagati oko gradnje spomenika, popravljati svoju "giuliju super", zanovijetati oko konobara, pričati o supruzi Eli (radi tapiserije) i petogodišnjoj kćeri Ini, ali - ne govoriti i za novine.

Kad sam pitao za njega u hotelu "Sutjeska" na Tjentištu, rekli su da tog 42-godišnjeg veseljaka kojem je "žao što nije na Vučevu tog poslijepodneva popio kiselo mlijeko", i koji "traži tanjur da razreže veliku jabuku", ne treba tražiti za ozbiljan razgovor, jer je neke novinare već uljudno odbio.

Naš poznati kipar sad nadzire gradnju spomenika na Tjentištu, u okviru spomen-kompleksa Sutjeske.


- Dobio sam već mnogo nagrada i priznanja za svoje radove - kaže Živković. - Zanimljivo je da mi na natječajima brojka 13 redovito donosi i jednu od nagrada. U šifri je gotovo uvijek naznačim. Tek toliko, iz vica, a možda i iz navike.

Poslije niza spomenika Živković radi možda svoje najdraže djelo.

- Bio mi je san sagraditi spomenik koji će trajno obilježiti jedno izuzetno vrijeme nove Jugoslavije, njezine povoje. Sutjeska živi u meni punih deset godina. Od dana kad sam samo razmišljao kako bi to bilo lijepo, pa do trenutka kad sam se javio s gotovim projektom koji je prihvaćen 1965. godine.

Od tada sam pet godina razmišljao da li je rad dobar, hoće li svakome govoriti o onome što ja mislim, što misle ovi narodi.

Spomenik na Sutjesci je simbol, idejno i formom vezan za sam događaj. Sastoji se od dvije simetrično postavljene kamene gromade visoke 19 metara između kojih se nalazi - prodor. 

Spomeničke mase jesu skulpture čije izlomljene površine u dramatičnom ritmu simboliziraju nezadrživu snagu. 

Kad se prođe kroz taj prodor i iziđe na otvoreni prostor, nailazi se na nemirne staze od kamena na kojima su ispisani nazivi jedinica što su se borile na tom području. One se kreću u svim smjerovima, kreću se u život, budućnost. 

Jer, "Sutjeska" i nije smrt, ona je život i pobjeda - kaže umjetnik.

Trebalo bi da spomenik bude gotov najkasnije do jeseni 1971. godine i to će biti jedan od najznačajnijih priloga obilježavanju 30. obljetnice ustanka naroda Jugoslavije.

Kad završi planirani spomenik slobodi u Ulcinju, kipara Živkovića čeka možda opet more. Jer, poslije toliko spomenika, kojima je poklonio velik dio sebe i dostojno se odužio generaciji što se na Sutjesci, u Prištini, Kamenskom tukla, kipar bi htio učiniti nešto za ovo vrijeme, obilježiti novi život, današnju mladost, sadašnje pobjede.

- Rado bih - kaže - podigao spomenik u Rijeci. Spomenik radu, čovjeku, lučkom radniku, životnim radostima, suncu i moru.

(Plavi vjesnik, 1971.)






Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate