Prosinac 1977: Francuz, Englez i
Šveđanin, kad kupuju auto, lišeni su svih onih zadovoljstava koja,
pri tom poslu, doživljava naš čovjek.
Francuz izabere boju, obavi pokusnu
vožnju sa svojom obitelji, pa, ako je zadovoljan, plati auto i vozi
ga odmah kući.
Naš čovjek, kad skupi novac za auto,
polazi najprije u potragu za osobom koja radi u određenoj
auto-firmi. Kad ga nađe, nosi mu kući bocu boljeg pića, ženi
cvijeće, a djeci bombonijere.
Poslije se trudi da tom čovjeku iz
auto-firme namjesti kćer. "Mala je završila filozofiju, a još
nema namještenja" - saopćio je otac čim su se upoznali, i
izrazio želju da mu kupac auta što hitnije riješi taj obiteljski
problem.
Ako ta vaša veza s auto-industrijom
voli ribu, dužnost je da mu subotom nabavljate svježe morske škampe
i pobrinete se da uz to dobije dobro domaće vino.
I sad, ako ste sve to obavili kako
treba, vi ćete se na spisku onih koji čekaju auto premjestiti s
rednog broja 57893 na broj 1296. To znači da ćete čekati još samo
tri mjeseca, ako u međuvremenu rođaci iz dotične auto-firme ne
ubace ispred vas u spisak još tri tisuće sebi dragih osoba.
Pretpostavimo da je sve to dobro
završilo i vi jednog dana, četiri mjeseca nakon uplate kola,
dobivate službenu obavijest da možete podići auto. Vaše veselje
ne bi mogao opisati ni televizijski dnevnik koji se vješto služi
slikom i riječju, ali ne može iskazati toliko lirskih emocija koje
vi tog jutra nosite u njedrima i čini vam se da lebdite kao balon.
Kad stignete u auto-firmu, neki
elegantan čovjek pruža vam njegovanu ruku u kojoj je papir s vašim
slijedećim obvezama. Vi ste očekivali ključ od kola, a sad čitate
da ste dužni odmah uplatiti:
- dodatnu cijenu (uzrokovanu svjetskom
inflacijom),
- poreze (navedene redom po državnoj
hijerarhiji),
- ostale takse,
- prijevoz svojega auta do mjesta
isporuke.
- razno (u međuvremenu je firma dodala
neke ukrasne dijelove na karoseriju koji se posebno plaćaju).
Dok zurite u taj papir, onaj čovjek
elegantnih kretnji, imitirajući plejboja iz prospekata vlastite
firme, pije kavu i daje nekome obavijesti telefonom. Kaže dotičnome
da će svoj auto moći podići
tek za sedam godina i moli ga da se
strpi, jer ima osoba koje čekaju dvanaest godina. Usput mu napominje
da odmah mora uplatiti dodatnih devet milijuna dinara na staru
cijenu.
S druge strane žice čuje se pucanj,
što može biti znak samoubojstva, ali češće to muž puca u ženu,
jer ona je histerično zahtijevala da svakako uzmu auto te firme, jer
ima "najbolju liniju" u Evropi.
Za tog dramatskog predaha vi se
odlučujete da platite sve što od vas traži auto-firma. Elegantni
čovjek šalje vas zatim na poštu, u prometnu miliciju i dva
općinska ureda da obavite pet formalnosti u koje pripada i uplata
četiriju novih taksa, što saznate tek u toku lutanja kancelarijama
smještenima uglavnom na najvišim katovima, jer država smatra auto
luksuzom, pa neka se penje tko želi uživati.
Sedmoga dana tog administrativnog
planiranja osjećate da ste blizu cilja i posljednjom snagom,
oznojeni i zadihani, utrčavate u ured svoje auto-firme. Padate na
koljena i pružate sve ispunjene potvrde elegantnom čovjeku svježe
obrijana lica u plavome odijelu s francuskom frizurom. Njegov
zabrinut pogled najavljuje vam nove teškoće. Zaboravili ste
uplatiti kamate na dodatni iznos u inozemnom novcu, što morate
učiniti preko svojega deviznog računa.
Trčite do banke, ali ona je već
zatvorena. Obavljate to idućeg jutra i vraćate se u auto-firmu,
gdje saznajete da je onaj elegantni čovjek bolestan; zamjenjuje ga
žena koja nema pojma o vašem slučaju jer radi u prodaji
auto-dijelova.
Osobnim šarmom utječe na vas pa
mijenjate upravo donesenu odluku; odustajete od razbijanja izloga i
sličnih terorističkih akata. Ona vas umiljato moli da pričekate
tri dana dok se ne vrati njezin kolega. Videći vaš bolan izraz na
licu, tješi vas time što su oni koji su kupili auto prije dva
mjeseca dobili neispravne upravljače. Vi imate sreću - kaže ona uz
blistav smiješak - jer nova je pošiljka vrlo dobra.
Bolest elegantnog čovjeka potrajala je
desetak dana, a kad se pojavio, imao je krasnu crnu boju, tipičnu za
one koji se vraćaju sa skijanja.
Na naše veliko iznenađenje, pruža
vam odmah papir s kojim treba da odete u skladište i podignete kola.
Srdačno vam stišće ruku, a kad vi uhvatite za kvaku, na njegovu se
licu javlja tajanstveni smiješak koji vi niste kadri objasniti, iako
se smatrate dobrim psihologom.
Skladišta auto-firmi nalaze se,
uglavnom, na krajnjoj periferiji grada, u dubokom blatu, i taksist
vas ostavlja kilometar daleko jer ne želi da prlja kola. U toku
vožnje upitao vas je koja kola kupujete i, kad ste mu odgovorili,
pogledao vas je zaprepašteno - kao da vas je zatekao kako bacate
novac u zdenac.
- Za tri mjeseca kupovat ćete nove
amortizere! - objašnjava vozač i dodaje: - Ja sam tu krntiju jednom
vozio i nikad više! Nikad!
U dvorištu skladišta ograđenog
bodljikavom žicom ugledate dvadesetak novih kola i stotinjak osoba
koje skakuću od hladnoće i muvaju se okolo poput trgovaca na
stočnom sajmu.
Pružate svoj papir skladištaru, a on
vas sumnjičavo odmjerava i traži legitimaciju. Kad je dobije u
ruke, naglo se udaljava i trči bijesno prema jednom automobilu, pa
zatvara vrata ispred nosa čovjeka koji je htio zaviriti u svoja
buduća kola.
- Kad izaberete, onda možete unutra!
Kamo bismo mi došli da svatko opipava i iskušava sve automobile
koji su ovdje! - svadljivo viče skladištar u žutom kožuhu i zatim
vam vraća legitimaciju.
Odlazite birati automobil, ali dobro
pazite da ga ne dodirnete rukama jer osjećate da vas vreba
skladištar strogim pogledom. Nije isključeno da ima i oružje, jer
kožnata mu je bunda vidljivo nadignuta iznad stražnjega džepa. U
jednom kutu dvorišta opažate šatore i u njima ljude koji su došli
iz pokrajine. Tu spavaju i jedu suhu hranu dok ne dođu na red da
podignu svoj auto. Za svaki slučaj žele biti blizu, jer događalo
se da su automobili razgrabljeni dok je kupac stigao s nekog
udaljenog otoka.
Prilazi vam jedan od tih ljudi i priča
ponizno kako je ostao bez para, pa vam nudi svoj novi zimski kaput u
bescjenje. Odbijate ga jer ste zadnji dinar dali za auto. Dugove mu
ne spominjete da sve skupa ne bi sličilo na melodramu.
Izabrali ste auto koji je bio najmanje
uprljan blatom. Svi su bijele boje, "jer su oni crveni i zeleni
otišli preko rođaka iz auto-firme" - šapuće vam jedan drugar
iz šatora.
Pokazujete svoj auto prstom i
skladištar vam pruža ključ. Istodobno vam daje autoritativno do
znanja da se preuzeti auto ne može više vraćati. Ulazite u kola i
uključujete motor. Sretni ste što je odmah upalio, ali nakon
nekoliko metara vožnje čujete zagonetno lupanje ispod kola. Pitate
kroz prozor skladištara što to lupa, a on vam odgovara da je
vjerojatno karburator, jer su u ovoj posljednjoj pošiljci svi
karburatori loši.
Želite vratiti auto, ali iskusni
skladištar odlučno odmahuje rukom:
- Ne dolazi u obzir, moj gospodine!
Lijepo sam vam rekao da vraćanja nema... Idite u servis neka vam to
poprave!
Idućih ste dana od jutra do mraka u
ovlaštenom servisu svoje auto-firme. Popravili ste karburator, ali
ustanovili ste da vam se vrata ne zatvaraju...
- Morate pričekati dok stignu nova
vrata, to je stara boljka ovih kola!... Bojim se da će vam otpasti i
prozori, jer lijepe ih običnim tutkalom! - objašnjava vam očinski
majstor iz servisa, a vi mu gurate po treći put novac u naglašeno
otvoren džep, ne bi li vam otkrio još neke skrivene tajne vašeg
automobila prije nego što istekne garancija.
No, automobil se počne ozbiljnije
raspadati dva dana nakon isteka garantnog roka. To nije zasluga samo
tvornice nego i ovlaštenog servisa, jer netko vam je zamijenio pola
motora i ugradio ga svojemu rođaku. Obiteljski osjećaji često su
presudni pri servisiranju kola, a vi to saznate tek kad vam auto
stane.
Ipak - to više ne pripada u kupovinu
automobila.
Francuz i Englez, kad kupuju auto,
sigurno nemaju svih tih užitaka i zato auto, koji je Jugoslaven
kupio za petnaest milijuna, oni plate najviše - sedam.
Fadil Hadžić
P. S.
Bojim se da će me kritizirati kupci
automobila kako nisam nabrojio sve užitke koje su oni imali kupujući
novi auto. Molim da uvaže - prostor mi je bio ograničen.
(Start, 1977.)
