Decembar 1989: Iz perspektive kasnih osamdesetih, početak
proteklog desetljeća doima se gotovo idilično.
Naime, trebalo je
doživjeti ove tektonske poremećaje koji danas drmaju političkom
kartom zemlje i obližnjeg dijela svijeta, pa shvatiti da je 1980.
godina bila kudikamo najspokojniji dio decenije, iako se tada nije
tako činilo: najprije je smrt predsjednika Tita otvorila vrata svim
mogućnostima, a kroz njih je po prvi put u Jugoslaviju ušla i
emocija koja je dotad postojala samo u naznakama - strah.
Potom su
nestašice, benzinski bonovi i redukcije struje počeli suptilno
skidati krinku s famozne "složene situacije", tako da smo
je vrlo brzo naučili zvati krizom.
Gotovo da i nije bilo čovjeka
koji nije sa zebnjom pratio izvještaje o "alarmantnoj"
inflaciji od nekoliko desetaka posto, ne sluteći da će desetljeće
ispratiti uz stopu od dvije i pol tisuće.
No već smo tada šale pobrkali s
prognozama, jer su nas osamdesete naučile još nečemu: da današnji
vic u našoj zemlji sutra postaje stvarnost.
Dakako, desetljeće su obilježili i
događaji s područja kulture, takozvane masovne kulture i
sporta, o kojima će na ovim stranicama uglavnom biti riječi.
Krajnje paradoksalno, deset proteklih godina bilo je za
Jugoslaviju i razdoblje nekoliko nama neuobičajenih trijumfa.
Ugodna najava svemu bio je rokerski novi val, a dok su putovali
"Pozdravi iz Beograda" i "Pozdravi iz Zagreba",
usput govoreći, nacionalno je još bilo daleko i od uma i od
druma.
Onda je Kusturica dobio Zlatnu palmu, "Riva" je postala eurovizijski laureat i, na opće zaprepaštenje,
jugoslavenska nogometna reprezentacija počela je pobjeđivati u
gostima.
No, zato smo u proteklom desetljeću upoznali sidu, a na domaćem terenu nacionalizam koji je odmah
udario po onome što smo morali čuvati kao "zjenicu oka".
U istom
je desetljeću, uz gromoglasnu tutnjavu srušenog Berlinskog zida, na Istoku počela tako hitra demontaža srpa i čekića da su se čak i najveći neprijatelji iznenadili. A zacjelo će već
bliska budućnost pokazati je li socijalizam kakav poznajemo bio samo eksperiment dvadesetog stoljeća.
Sve u svemu, početak desetljeća nije bio lijep, no zapravo je nudio tek mutnu spoznaju da će nam se
život pretvoriti u kontinuiranu akciju NNNI ("Ništa nas ne sme iznenaditi").
Zabavno je i pomisliti kako bismo reagirali da smo te davne 1980. mogli vidjeti
bilo koji današnji TV dnevnik i slušati, recimo, o prekidu odnosa
između Srbije i Slovenije, ili o padu komunista u Češkoj.
Nema
dvojbe, živimo u uzbudljivo doba; proteklo je desetljeće i cijelo
pokoljenje ljudi učinilo avanturistima, a jedva da im je dalo
naslutiti kako će njihova epohalna pustolovina završiti. Ali je
nešto drugo zato posve izvjesno.
Ako poživimo do nekog od idućih
decenija, svi ćemo imati puno moralno pravo da kažemo unucima: "U
osamdesetima nam nije bilo dosadno".
Napisao: Dražen Matošec (Studio, 1989.)
Ovo su bile osamdesete: 1980...
Početak videospota. Premda se prvi bilježi već 1975.
(grupa "Queen"), osamdeseta je u SAD, a zatim i u Evropi,
početak onoga što je poslije izraslo u zasebnu videoestetiku.
Videospot je danas neizbježni dio
TV programa, osobito komercijalnih i satelitskih stanica, neizostavni
dio pop-umjetnosti i kulture.
Era videorekordera. Te je godine golem i nezgrapan
stajao u Americi 4000 maraka, danas ga se u Evropi može dobiti za
samo koju stotinu. Odgođeno gledanje TV, kućno kino, eksplozija
videoteka i umiranje kina, stvaranje cijele nove video-filmske
industrije. Video dopire i u najzabačenije sredine, svijet plovi u
McLuhanovo globalno selo.
"De luxe trakavice". Počelo
je dinastijom Ewinga, eskaliralo dinastijom Carringtona, a nastavilo
poplavom luksuznih "soap-opera". Planetarna popularnost
"Dallasa" i "Denvera" prerasla je u simbol
kulturnog imperijalizma SAD. Protiv izvoza estetskih i društvenih
vrijednosti koka-kola-kulture najviše se pobunila samosvjesna Evropa.
Samo novac, ne i umjetnost. Smrt
Alfreda Hitchocka u osamdeset i prvoj godini i stvarno i simbolično
označila je i smrt klasičnog Hollywooda. Redateljski ideal sada je
samo velika zarada, a ne visoka umjetnost koju i široka publika
voli.
Novo ime domaće kinematografije.
Slobodan Šijan dobio je u Puli za svoj prvi film "Ko to tamo
peva" "Zlatni vijenac Studija". U tom trenutku činilo
se da će njegov spoj domaće građe i hommagea holivudskom kinu biti
trend desetljeća, no nije bio.
223,000.000 dolara u Sjedinjenim
Državama i Kanadi zaradio je film "Imperija uzvraća udarac",
drugi dio "Rata zvijezda". Producent George Lucas svojim će
pričama, više za djecu no za odrasle, obilježiti desetljeće.
Smjena dirigenata: Poslije 25 godina
mahanja dirigentskom palicom ispred Bečke filharmonije na čuvenim
novogodišnjim koncertima, povlači se Willy Boskowsky. Njega je ove
nove godine zamijenio Lorin Maazel. Novogodišnji se koncert iz Beča
ubraja među najgledanije TV emisije na svijetu.
Nadalina muti jaja: Splitski je
festival proslavio dvadeset godina postojanja. Na jubilarnom
festivalu pobjeđuje pjesma "Nadalina" Zdenka Runjića na
tekst Jakše Fiamenga. Izvode je nenadmašni Boris Dvornik i Oliver
Dragojević - duo D. D.!
Pucanj u "Beatlese". Do
godinama očekivanog, ali uvijek iznevjerenog ponovnog okupljanja
čuvenih "Beatlesa" više nikada neće doći! U New Yorku,
ispred kuće u kojoj je živio sa svojom suprugom Yoko Ono, ubijen je
legendarni John Lennon, jedan od osnivača i, uz Paula McCartneya,
najplodniji autor "liverpulskih čupavaca". U Lennona je iz
revolvera pucao umno poremećeni Mark David Chapman.
Odlazak velikana. Toga smo se 4.
svibnja suzama zaklinjali u nastavak Titova puta. Zaklinjemo se i
danas, ali putovi su se rastočili u različitim smjerovima. Titova
Jugoslavija, kakvu je ostavio Josip Broz, ne postoji više. Kakva će
biti?
"Čovjek od željeza". U
istoimenom filmu Andrzej Wajda nastavlja priču ondje gdje je stao sa
"Čovjekom od mramora". Riječ je o prilikama koje su
izazvale poznate obustave rada 1980. godine u Poljskoj, kad na
političku scenu stupa dotad nepoznat električar iz gdanjskog
brodogradilišta Lech Walesa (u filmu glumi samoga sebe), pučki
tribun i kasniji vođa nezavisnih sindikata. Walesa uskoro postaje
ličnost godine i dobitnik Nobelove nagrade za mir.
Kuga 20. stoljeća. Osamdesete su
počele upiranjem prsta u homoseksualce, narkomane i hemofiličare, a
završile tragičnim saznanjem da sida može pokositi svakoga od nas.
Sida je promijenila seksualno ponašanje, unijela strah, pokosila
žrtve. Domaća bilanca: stotinjak oboljelih.
Pripremila ekipa Studijevog Panoptikuma: Davorka Grenac, Feđa Kalebić, Zvonko Kovačić, Boro Šantić, Katja Šutić i Darko Zubčević (Studio, 1989.)