Siječanj 1990: ... Evo ih:
1. "Carstvo sunca" (Steven Spielberg),
2. "Posljednje Kristovo iskušenje" (Martin Scorsese), 3. "Kratki film o ubijanju" (Krzysztof Kieslowski), 4. "Opasne igre"
(David Mamet), 5. "Burni ponedjeljak" (Mike Figgis), 6.
"Pod udarom zakona" (Jim Jarmusch), 7. "Sastanak s
nepoznatom" (Blake Edwards), 8. "Sicilijanac" (Michael
Cimino), 9. "Dva bjegunca i klinka" (Francis Veber), 10.
"Riba zvana Wanda" (Charles Crichton).
Sastavljajući
listu, birao sam samo između filmova prikazanih u kinima.
Video i televizija, te razne filmske tribine nisu bili u kombinaciji.
Video i televizija, te razne filmske tribine nisu bili u kombinaciji.
Prvih šest daju nadu. Sudeći po
njima, svjetsko je "kino" živo i zdravo i u izvrsnoj
formi, bez obzira nastaje li u Poljskoj, holivudskim ateljeima, na
britanskim ulicama ili u Parizu.
I s mnogo i s malo novca daroviti
ljudi ostaju isti. Netko je umjetnik unutar žanra, netko izvan.
Pravila nema.
Posljednja četiri filma manje su izraz osoba koje su
ih snimale, a više govore u općoj kinematografskoj situaciji.
Hoćeš-nećeš kompromisi, zbog komercijalnih diktata producenata,
moraju se raditi.
Ni jedan od četiri redatelja nije "iznevjerio"
sebe, ali nije napravio ni posve svoj film. Njihov relativni neuspjeh
neće im ostaviti mrlje u karijeri.
Žao mi je da se nijedan domaći film
nije našao među "deset najboljih".
"Kuduz" je
bio prilično blizu i vjerojatno bi ušao među "dvadeset
najboljih".
"Dom za vješanje", unatoč neospornom uspjehu u Francuskoj i na
kanskom festivalu, ostavio me i nakon dva gledanja hladnim.
Problem
naše kinematografije i dalje nije ni u novcu ni u tehnici ni u
glumcima. Sve se to kako-tako uspije naći. Ono čega nema - jesu
ideje. I redateljske i scenarističke, ali i producentske. Jedna-dvije lastavice ne čine proljeće.
Kinorepertoar bio je u prošloj godini
vrlo dobar.
Teško je reći zašto. Malo je,
vjerojatno, utjecala konkurencija "divljih" videoteka, pa
su se distributeri požurili da novi filmovi što prije dođu u kina.
No, ponešto je kumovao i slučaj.
U drugu ruku, na repertoaru još i
danas ima mnogo kaosa i najgoreg, primitivnog kiča bez ikakva šarma.
U nekim dijelovima zagrebački kinorepertoar djelovao je kao parodija
"ultrakomercijalnog", "tržišno orijentiranog"
repertoara zapadnih kina.
Za utjehu filmovima, a i kao mali
podsjetnik, navodim naslove onih filmova koji su ipak činili časnu
maticu kinoprograma.
To su: "Crna udovica", "Princ
otkriva Ameriku", "Arizona junior", "Dom za
vešanje", "Policijska zasjeda", "Teksaški
graničar", "TV novosti", "Poljubac žene-pauka",
"Baci mamu iz vlaka", "Milagro", "Umri
muški", "Tko ubija nedužne građane", "Lak za
kosu", "Potjera za muškom svinjom", "Čovjek
koji je volio sprovode", "Nadine", "Wall Street",
"Veliki", "Kuduz", "Saigon", "Dva
para sestara", "D. O. A.", "Batman",
"Ponoćna trka", "Ostani uz mene", "Roselyne
i lavovi", "Kad je Harry sreo Sally".
Napisao: Darko Zubčević (Studio, 1990.)