Kosta Nađ maja '45: "Sprečiti izlazak iz zemlje Nemcima i domaćim izdajničkim bandama ustaša i četnika"

Startov specijal "30 godina od pobjede nad fašizmom", maj 1975: 

"Rat u Evropi bio je već službeno završen, gotovo cijeli teritorij naše zemlje bio je oslobođen, a jedinice Treće i četvrte armije oslobađale su zadnje dijelove Slovenije.

U trokutu Celje - Dravograd - Pliberk nalazio se velik dio neprijateljske vojske koja se pokušavala probiti u Austriju da bi se predala saveznicima a ne Jugoslavenskoj armiji.

U komandu Treće armije stigla je naredba da se prepriječi put neprijatelju i da ga se uništi. Takav je bio početak pravog kraja najmonstruoznijeg razdoblja u povijesti čovječanstva...

U komandi Treće armije još nisu znali da neke njene jedinice očekuje još jedna, zadnja velika bitka. 

Kao bomba odjeknula je vijest teritorijalne obavještajne službe da se na teritoriju Jugoslavije, u trokutu Celje - Dravograd - Pliberk, nalazi još gotovo cjelokupna neprijateljska vojska. 

Odmah je jedinicama izdana slijedeća zapovijed:

"Veliki broj ustaških zločinaca, s Pavelićem na čelu, pokušava se izvući preko Dravograda i za sebe stvoriti povoljne uvjete predaje, te izbjeći predaju Jugoslavenskoj armiji. Naš je zadatak: prepriječiti put ustaškim razbojnicima i uništiti lih!"

Neke veće neprijateljske jedinice u ostalim područjima Slovenije ipak su se predavale, bilo je prilično teškoća dok su se predale njemačke jedinice pod komandom feldmaršala Löhra, ali moglo se očekivati da će najveći otpor pružiti ustaške snage u blizini Dravograda; te da će učiniti sve da pobjegnu iz zemlje. 

U Mariboru se nalazila 51. divizija i njoj je general Kosta Nađ, komandant Treće armije, u duhu novonastale situacije izdao slijedeće naređenje:

"Neka 51. divizija odmah krene željeznicom iz Maribora u Dravograd sa zadatkom da pojača tamošnje snage 6. brigade 36. divizije i, zaposjedanjem ovog važnog komunikacijskog čvora, spriječi njemačkim jedinicama i domaćim izdajničkim bandama ustaša i četnika izlazak iz zemlje..."

Dne 12. svibnja vlakom i ubrzanim maršem jedinice 51. divizije zauzele su položaje kod Dravograda. U svitanje 13. svibnja, svi položaji oko Dravograda bili su zauzeti. Neprijateljske snage na prostoru Dravograd - Prevalje - Slovenjgradec bile su opkoljene.

No, neprijatelj se nije želio lako predati. Znao je da se nalazi samo nekoliko kilometara od granice, da ga toliko dijeli od prvih položaja zapadnih saveznika, i želio se barem djelomično prebaciti preko granice. Zato su se razvile oštre borbe za mostove preko Drave, jer to je bio glavni put prema Austriji. 

Nekoliko puta ustaške jedinice, osobito Osma ustaška divizija, pod zapovjedništvom zloglasnog ustaškog pukovnika Sudara, žestoko su napale, ali su branitelji mostova uspjeli odbiti te očajničke napade.

Toga dana, 13. svibnja 1945. godine, četiri dana nakon predaje Njemačke, ustaše su prvi put počeli naokolo slati parlamentarce. Jedan takav parlamentarac pojavio se i u štabu 51. divizije gdje ga je primio komesar divizije Milan Basta. 

Parlamentarca, koji se prikazivao kao ustaški kapetan, vrlo su brzo prepoznali, raskrinkali i uhapsili. Bio je to, zapravo, ustaški pukovnik Sudar, poznati zločinac koji je počinio mnoga zločinstva u Lici, a sada je pokušao dobiti na vremenu pregovorima i pregrupirati svoje snage za konačne borbe. 

Ustaše su slali parlamentarce i u štab bugarskih jedinica, koje su se borile pod komandom Trećeg ukrajinskog fronta a koje su bile smještene u blizini i bile spremne da pregovaraju s ustašama.

Borba se nastavljala i ustaške su se jedinice, očajničkim napadima, uspjele još malo probiti prema austrijskom teritoriju i čak odsjeći pojedine jedinice 51. divizije od glavnine divizije. No, to je bio tek djelomičan prodor cestom koja je vodila prema selu Hrustu. Ustaške jedinice bile su ponovo zaustavljene nekoliko kilometara dalje.

General Kosta Nađ sa predstavnicima engleske i američke strane misije
u glavnom štabu Vojvodine 1945.

Komesar 51. divizije Milan Basta pošao je iz komande divizije džipom da uhvati vezu s odsječenim jedinicama divizije. Bilo je to 15. svibnja ujutro. Vrlo brzo stigli su do rajskrsnice Hrust, nedaleko od Pliberka, i tamo su zatekli 7. brigadu, dijelove 8. brigade i jedan bataljon 14. slovenske divizije koji su štitili da neprijatelj cestom ne ode prema Austriji. 

Ispred položaja tih naših jedinica vidjela se zaustavljena neprijateljska kolona. Njeno je čelo već bilo doprlo do Hrasta, a to je već tri kilometra u dubini austrijskog teritorija. I savezničke su snage prethodnicama već stigle do Hrasta u zoru 15. svibnja. Bio je to neobičan prizor - na raskrižju željezničke pruge i ceste u Hrustu stoje - tri vojske!

Dok se u komandi naših jedinica razmatrao plan kako da se zaustavi neprijatelj, a to se moglo samo što energičnijim i bržim napadom na njegove već demoralizirane snage, u štabu se pojavio neki saveznički komandant i izjavio da komandant 55. savezničkog ekspedicionog korpusa želi razgovarati s odgovornim partizanskim rukovodiocem o predaji ustaško-domobranske vojske i pozvao Milana Bastu, koji je bio najviši oficir na tom položaju, da dođe u saveznički štab udaljen deset kilometara.

Saveznički štab nalazio se u nekom dvorcu. Kad je ulazio u sobu komandanta, Basta je u predvorju ugledao četiri ustaška generala koji su se već bili probili do saveznika i tamo pregovarali o predaji saveznicima. 

Saveznički je komandant u prvi trenutak predložio Basti da propusti ustaše do saveznika, ali je Basta vrlo energično odgovorio da o tome ne može biti ni riječi, te da se ustaše moraju predati partizanskim jedinicama u roku od jednog sata. 

Nakon tog razgovora Baste sa savezničkim generalom, u sobu su bili pozvani i ustaški generali, pa je i njima bilo rečeno da se snage opkoljene u Pliberku (za koje je Basta tada vjerovao da ih je 30.000, a bilo ih je deset puta više) moraju predati najkasnije za jedan sat, te da će u protivnom jedinice Jugoslavenske armije, koje su upravo dobivale pojačanja (što su mogli vidjeti i saveznici i ustaše, jer su svježe jedinice stizale ubrzanim maršom na položaje pokraj dvorca u kojem su se vodili pregovori), prijeći u napad.

Pregovarači su se vratili u svoj štab. 

Tek što se Basta vratio u štab naših jedinica, stigli su novi pregovarači iz ustaških redova. Bio je to general Slavko Štancer, komandant kopnene vojske NDH. On se žalio da je rok predaje prekratak, te da nema dovoljno bijelih zastava koje bi ustaše mogli izvjesiti. 

"Izvjesite gaće!" rekli su mu u štabu. 

Štancer se vratio u svoj štab shvativši da više ne može biti nikakva odlaganja. Petnaest minuta nakon Štancerova odlaska, počele su se vijoriti prve bijele zastave.

Bilo je to 15. svibnja 1945. godine, između 16 i 16,30 sati. 

Završio je rat i u Jugoslaviji, postignuta je posljednja pobjeda - šest dana nakon Pobjede.

U Pliberku je zarobljena glavnina ustaških snaga, veliki broj ratnih zločinaca, veća grupa četnika koji su se povlačili s ustašama, njemačke jedinice, te oko dvadesetak ustaških generala. 

U nekom dvorištu na periferiji Dravograda borci su pripremali transport kojim su generali trebali biti prebačeni natrag, odakle su došli. 

Stajali su u dvorištu, a tada je pred njih stupio neki borac i izdao najduhovitiju naredbu koja se mogla čuti:

"Generali mirno, i - nalijevo krug!"

(Prema knjizi Milana Baste "Agonija i slom NDH", Start 1975.)

Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate