Avgust 1990: Nimalo slučajno, premijer Ante Marković izabrao je Bosnu i Hercegovinu, preciznije Kozaru, kao mjesto gdje
će obavijestiti javnost o formiranju stranke reformskih snaga
Jugoslavije.
I do sada, u više navrata, Bosna i
Hercegovina se pokazala kao najveći zagovornik očuvanja jedinstva
Jugoslavije, i to u vremenu kada su nabujale nacionalne i
separatističke struje u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu.
Oko 100.000 ljudi, okupljenih na Kozari...
... frenetičnim aplauzom
pozdravilo je premijera i njegovu namjeru da formira stranku sa kojom
će ići na izbore i boriti se za očuvanje Jugoslavije.
Da će Ante
Marković imati veliki broj glasača pokazuju i ankete. Prema tim
istraživanjima za Markovića bi glasalo 78 odsto građana
Jugoslavije.
Dok se sabraća u domovini žestoko svađaju, sa svojim
nacionalnim liderima na čelu, koji stalno prijete da će
pripadnicima drugih nacija ratom nametnuti demokratiju, prijete
nekakvim mačevima, nekakvim strojnicama, dotle su Jugosloveni koji
rade u Zapadnoj Evropi pohrlili u svoju nesrećnu domovinu da kažu
da su za Jugoslaviju.
U moru izjava raznoraznih stranačkih
lidera i republičkih političara, koji više liče na ratničko
urlikanje, govor Ante Markovića je, u tom kontekstu, izgledao kao
konačni glas razuma ili kao gugut goluba mira među lešinarima
rata.
I dok ostali jugo-političari prijete promjenom granica,
širenjem nacionalnog životnog prostora, osvetom, što sve skupa
nudi budućnost preklanih vratova, dotle premijer jedini nudi bolji
život kroz ekonomske reforme i uprkos dezintegrativnim faktorima
ostvaruje i te kako primjetljive rezultate, kao što su obaranje
inflacije, stvaranje slobodnog tržišta, povećanje deviznih
rezervi, smanjenje ino-duga itd.
Govor na Kozari ohrabruje i budi nadu
da Jugosloveni nisu poludjeli i da će radije krenuti za čovjekom
koji nudi razum i bolji život, nego za maloumnim nacionalnim vođama
koji će nas sigurno uvući u rat ako osvoje vlast.
Dakle,
Jugosloveni, sudbina je u vašim rukama.
I za kraj, gdje se krije jedna opasnost
za Markovićev blok reformskih snaga?
Naravno da će se mnogi, a
naročiti političari iz trenutačnih vladajućih garnitura, koji
gube pozicije, pokušati prikloniti Markovićevoj stranci. No,
Marković i ljudi koji su oko njega trebalo bi da znaju da se sa
istrošenim i kompromitovanim političarima ne smiju ići na izbore.
Ne smiju takve ljude stavljati na svoje liste, jer ih je građanstvo
do guše sito.
Bar što se tiče ljudi iz BiH koji bi bili na tim
listama, već su neke vijesti procurile, i ako ti ljudi zaista budu
na listama, izgubiće Markovićevi reformisti.
Tekst: J. Prelo (Ven, 1990.)