Ukoliko se ne desi kao sa komunizmom (da briljantna ideja zbog lošeg izvedbenog postupka doživi katastrofalno loš ishod) onda bi od YUTEL-a usitinu mogla, u dogledno vrijeme, postati Jugoslovenska televizija: jugoslovenska u geografskom, programskom, kadrovskom, koncepcijskom... smislu.
Dakle, o samoj ideji zvanoj YUTEL nema sporova: narod je svesrdno podržava, medijskom prostoru tako nešto već zadugo nedostaje, komercijalni efekti postojanja ovakve televizije su lako dokazivi, tržišna usmjerenost ovog projekta čini ga dominantno nezavisnim i nestranačkim, što mu i sada u ovom predizbornom ludilu, ali i nakon izbora garantuje toliko nužnu profesionalnu samostalnost i objektivnost.
Zbog vjere upravo u takav YUTEL, oko njega smo se i okupili Nebojša, Silvija, Goran, Gordana, Velja, Mišo, Velibor, Božo, Violeta, Laslo, Marina, Ivan, Saša, Boška... i neka mi ne zamjere nespomenuti, jer YUTEL je svakim danom bogatiji za nekoliko stalno uposlenih ili volonterski angažovanih stvaralaca iz cijele Jugoslavije.
Svima nama je sasvim jasno šta znači Jugoslovenska televizija, a osobito nam je znano pojmovno određenje Jugoslavije; kao države, kao geografske činjenice, kao istorijskog fakta, kao materijalne činjenice koja je jednom negdje istorijski-pravno nastala, koja se razvijala tako kako se razvijala i koja kao takva nužno podliježe promjenama.
Reći, međutim, "MI SMO ZA PROMJENE" (što je trenutno najomiljenija fraza mnogih političkih stranaka u predizbonoj utrci) nikom ništa ne znači ukoliko se vrlo pragmatski, a ne figurativno, ne kaže i ko je za kakve promjene.
U takvoj, nespodobljenoj predizbornoj rašomonijadi u kojoj j... lud zbunjenog, a narod po skupoj cijeni kupuje maglu, YUTEL bi morao imati i ima za cilj samo jednu malenkost: predočavati Jugoslovenima stvarne, a ne isfrizirane činjenice i omogućiti, napokon, svim gledaocima od Slovenije do Makedonije da na bazi tih stvarnih činjenica svaki čovjek za sebe (i po sebi) donosi vlastite zaključke.
A TO u najkraćem znači: sa Kosova svakako izvijestiti da su Albanci kamenovali pripadnike specijalnih odreda milicije, ali izvjestiti i to da su specijalci pendrečili i suzavcem trovali militantne Albance. Ili, iz Knina izvijestiti gledaoce da neka ustavna rješenja nove hrvatske vlasti de facto ponižavaju Srbe kao konstruktivni narod države Hrvatske, ali izvijestiti i o primitivizmu dijela srpskog življa u Kninu koji vandalizmom, barikadama i čas "vanrednim", čas "ratnim" stanjima hoće (malo sutra) u Evropu.
I tako dalje.
Zar i napominjati da svi TV-centri danas samo kroz svoj periskop vide ovaj i sav drugi život.
Uvažavajući u punoj mjeri ravnopravnost (ali i komplementarnost) nacionalne, jezičke, političke, kulturne pripadnosti građana, YUTEL polazi od potrebe da svi dijelovi jugoslovenskog TV gledališta uz, dakako, prirodne afinitete prema informacijama iz matične sredine, mogu i moraju biti uporedo i cjelovito obavještavani i o zbivanjima iz šireg okruženja, pa i o temama globalnog karaktera.
Hoću reći, gledaocima se može svakog 31. decembra ponuditi osam novogodišnjih programa po cijeni koja je osam puta veća od zajednički snimljenog programa, ali gledaocu nijednog geografskog područja Jugoslavije se ne bi smjela uskratiti pravovremena i ISTOVETNA sadržina informacije o, naprimjer, stavu saveznih organa prema JNA, o suspenziji skupštine Kosova, kninskoj autonomiji, i tako dalje.
Tek takvim informisanjem se izmiruje i jedna od nimalo nevažnih ustavnih obaveza po kojoj je savezna država dužna obezbijediti jednake uslove obavještavanja za sve građane Jugoslavije.
Uostalom, i svi svjetski priznati teoretičari televizije perspektivu ovog medija u ovom trenutku vide upravo u takvoj njenoj dvosmislenosti: prva funkcija televizije je efikasnija integracija društva u najširem pojmovnom smislu, a druga njena funkcija je segmentacija tog istog društva.
Praktično to znači prvo: "okrupnjavanje" postojećih i stvaranje novih "globalnih" TV sistema, uključujući i stvaranje moćnih multinacionalnih (državnih ili komercijalnih) televizijskih korporacija koje u satelitskoj eri televizije služe integraciji doskora nepomišljenih socijalnih, etničkih i političkih ljudskih zajednica, sasvim slučajno lociranih u Francuskoj, Mongoliji, Americi ili Jugoslaviji. ("Ja sam nužno čovjek, a slučajno sam Francuz", Monteskje)
Ni u drugoj svojoj krajnosti (segmentacija društva) televizija nije ništa manje dometna. Naprotiv. Niko ne može prodrijeti u sami život mikrostruktura društva kao televizija. Život socijalno ugrožene porodice u rudarskom Kaknju, na primjer, sveprisutnom gledateljstvu najupečatljivije može dočarati upravo televizija.
Ispovjest pojedinca, ma kakva bila, svoje javno ozvaničenje za većinu percipijenata ima tek onda kada ona bude obznanjena posredstvom TV talasa. Zadovoljavajući tu svoju funkciju (individualizacija i diverzifikacija TV ponude) televizija neumitno ide i ka svojoj lokalizaciji u vidu trećih kanala, omladinske televizije, privatnih TV stanica i slično. Ta činjenica ni u kom slučaju nije "protiv" YUTEL-a, već u njegovu korist, ukoliko se zaista shvata da je informacija ljudska potreba, a ne milostinja, i ukoliko se u jugoslovenskom TV prostoru napokon podijele uloge.
Sadašnji JRT, kao zbir, a ne sinteza postojećih TV centara, i tako i tako nema nikakvu perspektivu. Ova asocijacija već odavno, a sada sve više djeluje po principu Vijeća mudraca ili Ujedinjenjih nacija čiji su stavovi rezolutni, ali nisu, na primjer, dostatni poštovanja od strane jednog Sadama Huseina kome i pored svih dosadašnjih zasjedanja Savjeta bezbjednosti ne pada na pamet da se povuče iz Kuvajta. Neće da se povuče, jer mu to više odgovara.
Tako je i sa JRT. Iako svi u ovoj fantomskoj organizaciji znaju da je Jugoslovenska televizija neminovno u ovom ili onom obliku, neke članice JRT, poglavito TV Beograd i TV Zagreb čine sve da se YUTEL-u zatre i klica i trag prije nego on proizvede i minut svog programa. Ne znajući, dakle, da li će dijete biti degenerično ili normalno, začeće se osporava na sve moguće i nemoguće načine. Otud i već evidentna zbrka oko datuma i termina emitovanja YUTEL programa.
Mnogo je razloga što je to tako: odanost TV vodstva republičkom vrhovništvu ili voždu, strah od konkurencije, čega se inače patološki boje svi nesposobnjakovići, možda neshvatanje ideje o YUTEL programu, ili nešto deseto. A svi koji su protiv YUTEL-a pri tom na sav glas su za tržišnu utakmicu, za sveopštu konkurenciju, i u krajnjem za Jugoslaviju. Da o Evropi i ne govorimo, na taj put su svi u glas spremni ne pitajući kolika je cijena te vozne karte.
YUTEL, naravno, ne nudi rješenja buduće Jugoslavije, on bi se u svojim programima zalagao za Jugoslaviju budućnosti. A kakvu: federativnu, konfederativnu ili ko zna kako formacijski ustrojenu to nije zadatak YUTEL-a, za to su kompetentni narodi Jugoslavije, svaki ponaosob i svi zajedno.
Strateški cilj YUTEL-a je da spriječi dalju pogibeljnost medijske zatvorenosti, koju smatram jednim od glavnih uzroka ne samo sveopštoj stagnaciji i dezintegraciji Jugoslavije, već i i direktnim vinovnikom građanskog rata ukoliko do njega dođe. A za to su bitne predradnje izvršene, među kojima i vješto nametnuti medijski rat koji bespoštedno tutnji već pune tri godine.
No, ipak, lako se može desiti da YUTEL-a i ne bude, kao što komunizma kao najhumanije ljudske zamisli neće biti u izvornom značenju.
Ali vrijedi za Jugoslaviju sve pokušati.
Borba za YUTEL je malenkost spram žrtve koju je Juga zavrijedila od mene.
Tekst: Zekerijah Smajić (VEN, 1990.)